Nova Istra

405 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU u međuvremenu. Usto i sve prokomentirati; ne znanstveno ni objektivno (ako objektivnost uopće postoji), već sasvim namjerno – subjek- tivno. Jer autor je, kao Puljanin kojemu je stalo do svoga grada, htio istaknuti napredak i pozi- tivne promjene, ali i upozoriti na ono što osob- no smatra po Pulu pogubnim anomalijama. „A ima i jednog i drugog“ (str. 234-235), kako se autorski sublimira uposljednjemu,četrdeset i prvomu feljtonu / pogovoru:„Prošlost je kao strana zemlja...“ Sakupljeni i objedinjeni feljtoni (uz četiri ni po čemu „polemička članka“, str. 243-269) Franca Ancelja dugo su pri- premani (pet godina) i najavljivani („sli- jepljeni“ digitalni ispis predstavljen je još 9. prosinca 2012. na 18. Sajmu knjige u Istri), ne bi li napokon tek koncem 2013. dočekali – klasično otisnuto ( offset ) i me- kano uvezano – ukoričeno izdanje. Ova Puli u svakom pogledu potrebita, popularno pisana knjiga jednoga struč- njaka, urbanista i arhitekta, koji je i sam dijelom doprinio današnjoj arhitektonsko- urbanoj slici grada (Generalni urbanistički plan grada, Provedbeni urbanistički plan Staroga grada, Istarsko narodno kazalište, Narodni trg, Flanatička ulica, Croatia osiguranje, zgrada Policije, „Roza“ zgrada, Veruda, Verudela, Stoja, Pješčana uvala, brončana maketa Pule u Titovu parku...), opravdano je naišla na velik odjek i zani- manje, prije svega sve brojnijih (s/a/vjesnih) Puljana, željnih saznati više o (mikro) povijesti svoga grada, uspoređujući urbanu povijest negdanje austrijske glavne ratne luke (otprije stotinu i više godina) i današnju (ne)suvremenu njenu gradskost. Anceljevi feljtoni, s vrlo dobrim esejističkim i kritičkim pasažima, Sto godina pul- skih vizura pogodili su metu i vrijeme, temu i događaje, pojavili su se u trenutku kad urbana svijest i građanska savjest Pule konačno dosežu ozbiljniju razinu, kada ne- snošljivosti gruboga kapitalizma profita valja pokazati zube, kad se živo i angažirano djeluje, društveno prosvjeduje, kritički i polemično reagira na službene gradske od- luke, na samovolju ideesovske vlasti. Građanima Pule (malograđanima po shopping centrima iza Šijane, kamo se gotovo preselilo gradsko središte, ionako je svejedno, a na radost gradskih moćnika) postalo je bijedno, jadno i uzaludno pristojno, uljudno upozoravati gradske vlasti na propuste i očigledne zloporabe, pa su napokon (2014.)