Nova Istra

401 Darko DUKOVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU kao i četiristo godina ranije; „starosjedioci“ su se (kao i novopridošlice) kulturno distancirali od ovih drugih. Ništa se u biti nije promijenilo. U šest dana, od 14. do 19. rujna 1991., osvojeno je borbom ili se predalo 36 vo- jarni i skladišta te 26 drugih objekata. Sve je to doprinijelo razvoju Hrvatske vojske, koja se nakon formiranja Glavnoga stana HV-a, 1. listopada 1991., ustrojila u veća teritorijalna i borbena zapovjedništva, da bi predsjednik Tuđman 5. listopada 1991. godine hrvatski narod pozvao u obranu Hrvatske. Razdoblje od rujna do prosinca 1991. bilo je za Puljane najnapetije razdoblje Domovinskog rata. Dvije su istarske brigade Hrvatske vojske, 119. i 154. – te dragovoljci isprva orga- nizirani u postrojbama Zbora narodne garde i HOS-a ( Hrvatske obrambene snage ) – branile Hrvatsku i njezinu samostalnost u Lici, Slavoniji, Dalmaciji i Hercegovini. Sudjelovale su u akcijama oslobađanja hrvatskih krajeva okupiranih od JNA i srp- skih paravojnih snaga. U burnome i bremenitom razdoblju nastajanja suverene hrvatske države, počet- komDomovinskoga rata, po nalogu tadašnjega Zapovjedništva Zbora narodne gar- de, a uz pomoć kadrova iz nekadašnje brigade teritorijalne obrane Joakim Rakovac , osnovana je 119. brigada ZNG-a za Istru. Službeni je datum osnutka brigade 7. rujna 1991. godine. Brigada je imala bojne u Puli, Rovinju, Poreču, Labinu , Pazinu i Umagu. Prvi zapovjednik bio je dopukovnik (kasnije brigadir) Branko Bošnjak, a načelnik stožera brigade dopukovnik (kasnije brigadir) Marijan Mužinić, koji će nakon Bošnjakova premještaja postati njezinim drugim ratnim zapovjednikom. Za zamjenika je postavljen pukovnik Josip Strugar. Uz Bošnjaka i Mužinića zapovjed- nici brigade bili su: pukovnik Mauro Ukušić, pukovnik Mirko Vuković i bojnik Roberto Fabris. U prvo vrijeme brigada je preuzela razminiravanje vojarni bivše JNA. Istodobno se popunjavala ljudstvom, koje je osposobljavala kao vojnike za od- lazak na ličko ratište . Prigodom razminiranja pulske zrakoplovne baze, 10. listopada 1991., poginuli su časnici ZNG-a: Dušan Bulešić i Marijan Vinković, te dvojica pripadnika MUP-a, Stevo Grbić i Vicalj Marjanović. U siječnju 1992. godine u Liku su pristigli izvidnici, veza, inženjerija, logistika te pulska 1. bojna 119. brigade, preuzevši crtu obrane oko Brinja i Letinca, odnosno na potezu Glavace – Dabar. Preuzimajući položaje, 30. siječnja 3. je satnija upala u neprijateljsku zasjedu, kojom su prigodom poginuli Tomislav Brstilo iz 119. brigade i jedan pripadnik riječke 111. brigade HV-a, a ranjeno je nekoliko vojnika. Nakon prvoga tragičnog događaja na ličkome ratištu, brigada je preuzela položaje u Otočcu i Ramljanima. Završne operacije, kojima će se kriza nastala pobunom i ratom u Hrvatskoj konačno riješiti, uslijedile su s proljeća 1995. godine. Za razliku od prve operaci- je ( Bljesak ), u kojoj će Hrvatska osloboditi zapadnu Slavoniju i koja će biti posve