Nova Istra

400 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI Hrvat imao posve drukčije vizije o okončanju sukoba i mogućega razaranja aerodro- ma negoli Rakić, pa se potajno sastajao sa čelnicima Pule te je stoga 12. listopada 1991., s još dvojicom oficira JNA, uhićen i priveden u Beograd. 97 Sličnost karaktera kontraadmirala Rakića i karaktera njemačkoga kontraadmi- rala Georga Wauea, na koncu Drugoga svjetskog rata, nedvojbena je. Iste riječi, iste namjere, ali različite sudbine. Cjelokupno naoružanje i oprema s dijelom ljudstva prebačeno je u Crnu Goru. Admiral Rakić odlazi u Knin i već u listopadu 1993. po- staje ministrom obrane u vladi tzv. Republike Srpske Krajine. Tijekom ožujka 1994. sudjeluje u razgovorima s hrvatskom vladom, koji završavaju dogovorom o primirju. Dogovorna politika urodila je plodom. Pula nije doživjela razaranje i mogla je pružiti utočište brojnim izbjeglicama iz ostalih ratom ugroženih područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Pula je tijekom Domovinskoga rata bila utočištem za 7.000 izbjeglica. Nakon potpisivanja sporazuma o uvjetima odlaska JNA iz Pule, od 14. stude- noga 1991., trebalo je proći mjesec dana do konačna ostvarenja sporazuma. Voj- ni je aerodrom preuzet 10. studenoga, a 11. studenoga deblokirana je pulska luka. Primopredaja objekata Vojno-pomorskog sektora Pula izvršena je 15. prosinca, već sutradan je na zgradi bivšega Zapovjedništva Vojno-pomorskog sektora zavijorila hrvatska zastava, a preuzet je i Muzil, posljednji veliki vojni kompleks u Puli. Napušteni vojni objekti bili su potpuno devastirani, izuzevši Doma JNA (kasnije Dom hrvatskih branitelja, potom Dom oružanih snaga, a riječ je o starome zdanju austrijskoga Marine Casina). Tako je Pula, više-manje bezbolno, bez uništavanja i većih žrtava prošla prvi i možda najteži ispit u Domovinskome ratu, koji je tek po- činjao. Odlaskom jugoslavenske vojske iz Pule, dogodile su se određene društvene promjene. Neke obitelji „vojnih lica“, posebice onih s dužim boravkom u Puli, preko noći su se razdvojile i raspale. Neke su se i slomile pod teretom odluke o odlasku ili ostanku. Osim pojedinačnih primjera, djelatna vojna lica JNA uglavnom su otišla iz Pule. Većina civila, koji su radili u vojsci, ostala je u gradu, jednako kao i vojni umirovljenici. Istovremeno su dolazile i nastanjivale se izbjeglice i prognanici iz Sla- vonije te Bosne i Hercegovine, što je dovelo do spontana oblikovanja novih antro- pološko-kulturnih skupina, koje su se teško privikavale na nove životne i društvene uvjete. 98 U čemu je bio problem? U istim mehanizmima opstanka i suprotstavljanja pukovnije preuzeo je pukovnikTomislav Božović, koji je nakon rata također ostao u Puli. 97 GI, 13. 10. 1991., Uhapšen komandant aerodroma? Zagonetni nestanak potpukovnika Marijana Vratovića ; GI, 11. 7. 1992.;„ Zašto, bre, nisi razorio Istru? “ Po povratku u Hrvatsku, Vratovića su uhitile i hrvatske vlasti, no nakon istrage oslobođen je optužbi za ratno razaranje Hrvatske i Slovenije. 98 SrđaOrbanić, Na prijelazu novog tisućljeća ,u: Pula: tri tisućljeća mita i stvarnosti ,Pula: C.A.S.H.,2005.,str. 361.