Nova Istra

397 Darko DUKOVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU dopremani su u Pulu, a zatim brodovima prevoženi u luku Bar. Nisu izostale ni incidentne situacije unutar JNA. Vojnici hrvatske, slovenske, albanske i makedon- ske nacionalnosti htjeli su napustiti vojsku, koja više ni po čemu nije bila narodna, a ni zajednička. Učestali su bjegovi vojnikâ i časnikâ iz vojarni. Sredinom rujna iz pulskih je vojarni prebjeglo 30-ak časnika i veći broj vojnika. 90 Zajedno s civilnim osobama na radu u JNA, vojsku je napustilo 250 ljudi. Do konca rujna JNA će napustiti gotovo sve civilne osobe, 83 časnika, 111 dočasnika i 129 vojnika. 91 Isto- dobno u Puli majke sinova, koji su se nalazili u JNA, organizirale su se u udrugu „Bedem ljubavi“ i svakodnevno prosvjedovale pred Zapovjedništvom garnizona na Rivi, tražeći prekid sukoba te da njihove sinove puste iz vojske. Neke su obitelji same organizirale bijeg sinova iz vojske. U to vrijeme nastaju i skupine dragovoljaca, pripadnika Zbora narodne garde (ZNG), koje će pokušati osvojiti vojarne JNA i tako doći do potrebnog naoružanja. U Puli je to bilo nemoguće zbog iznimne brojnosti jugoslavenske vojske, ali i dobro postavljene obrane. Kao što je u Drugome svjetskom ratu Muzil bio neosvojiva tvr- đava, tako je i sad bio neosvojiv, s vrlo jakom koncentracijom teškoga naoružanja. Uspostavljen je Krizni štab kojemu je predsjednik bio Igor Štoković. Pokušaj da se vojarnama prekine dovod vode, plina, struje i presijeku telefonske veze, izazvao je demonstraciju sile koja je mogla razoriti grad. Već od 17. rujna 1991. Jugoslavenska ratna mornarica blokirala je pulsku i riječku luku kao protumjeru akciji Kriznoga štaba. Istodobno se objavljuje zapovijed Ministarstva obrane Republike Hrvatske o prekidu napada na vojarne. Zapovijed su potpisali ministar obrane Luka Bebić i na- čelnik Stožera zapovjedništva ZNG-a RH general Imre Agotić. 92 U takvoj situaciji krizni štab (u stvari poglavarstvo Pule), na čelu s Igorom Štokovićem i članovima (predsjednikom Skupštine općine Pula Lucianom Delbiancom i Radovanom Juri- čićem), te suradnicima kriznoga štaba (Marijanom Kostešićem i Mariom Quaran- tom), svakodnevno je održavao kontakte sa Zapovjedništvom pulskoga garnizona i Vojno-pomorske oblasti, kako bi JNA što prije i bezbolnije napustila grad. Za- povjednik Vojno-pomorske oblasti Sjeverni Jadran, odnosno zapovjednik pulskoga garnizona, bio je isprva kontraadmiral Marjan Pogačnik (Slovenac), koji je povu- čen (vjerojatno je sam zatražio razrješenje zbog rata u Sloveniji) s dužnosti te je na nju postavljen novoimenovani kontraadmiral Vladimir Barović (Crnogorac rođen u Banja Luci), koji je Puljanima jamčio mir sve dok on bude zapovjednikom. I on je, poput Štokovića i Delbianca, imao problema s vlastitim radikalnijim snagama 90 Glas Istre (GI), 16. 9. 1991., Tridesetak časnika napustilo okupatora . 91 GI, 19. 9. 1991., Pula je i njihov grad; 29. 9. 1991., UGarnizonu Pula ponovno novi komandant . 92 GI, 18. 9. 1991., Odmah obustaviti napade na vojarne; Okupatorska mornarica blokirala Pulu .