Nova Istra

386 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI su počele pristizati vijesti o poginulima, nestalima i zarobljenima. 55 Ipak, bez obzira na to što je opća situacija u gradu ratnih godina bila sve teža, Puljani su uspijevali povremeno organizirati kulturni život, koji je održavao moral i ratne dane učinio podnošljivijima. 56 Što se u vrijeme izmjene i prijenosa vlasti događalo u Puli, od rujna 1943. do svibnja 1945.? Kako je Pula doživjela kapitulaciju Italije, antifašistički ustanak, nje- mačku okupaciju, savezničko bombardiranje i konačno oslobođenje? Od kapitulacije Italije do uspostave Operativne zone Jadransko primorje ( Opera- tionszone Adriatisches Küstenland ), rujan – listopad 1943., ulogu gradonačelnika, odnosno prefekturnoga namjesnika, vršio je bivši socijalreformist Antonio De Berti, da bi ga dolaskom njemačke vojske zamijenio Augusto de Manerini. Pulski talijan- ski garnizon nije se, poput ostalih, predao ustanicima, niti su ustanici, zbog velikoga broja talijanskih vojnika koji su se sklonili u Pulu, mogli osvojiti grad. Kada su nje- mačke kolone 11. i 12. rujna ušle u grad, zapovjednik ratne luke Pula, kontraadmi- ral ( ammiraglio di divisione ) Gustavo Strazzeri (preuzeo je dužnost u lipnju 1943.) njemačkom je zapovjedniku, SS- Sturmbannführeru i rezervnome bojniku policije Willyju (Willhelmu) Hertleinu predao na raspolaganje svoje i pristigle talijanske vojnike, koji su se povlačili s područja Hrvatske. Vjeruje se da je u gradu tada bilo između 18 i 20 tisuća vojnika. 57 Dnevnik Giovannija Marottija, koji je iz dana u dan pisao o događajima u gradu, zasigurno je jedan o važnijih izvora za povijest Pule u razdoblju od 1943. do 1945. Upotpunjuje sliku opće dezorijentacije i kaosa, koji su vladali Pulom neposredno nakon kapitulacije Italije. U tome kaosu talijanski su časnici pokušavali s obiteljima pobjeći iz grada, kako bi izbjegli zarobljavanje, dok su vojnici prodavali ili zamjenji- vali vojnu opremu i uniforme za civilna odijela. Brojni su građani podijelili civilnu odjeću vojnicima, primivši ih čak i u domove. Neki su se antifašisti i komunisti vratili iz zatvora, poput Bruna Kosa, Alfreda Stiglicha i Giulija Revelantea. Jedan od vođa talijanskih komunista, Nicolò De Si- mone, odmah je, prvih dana po kapitulaciji, započeo s organiziranjem studentske mladeži. Mario Jedrejčić, aktivist antifašističke mladeži ratnih godina u Puli, sjeća se: „ (…) Organizirao sam dvadeset i dvoje mladih. Sjećam se da su među njima bili Steno Califfi, Renato Rocco, Dino Muggia-Pitacco, Ettore Codnic, Livio Dorigo, Ettore Batelli. De Simone je u mojoj prisutnosti održavao sastanke s grupicama i to kod odvjet- 55 HR-DAPA, QP, (1944.), k: 449; QP, (1942.-1944.), k: 389: Nestali, poginuli vojnici u ratu . 56 LadaDuraković, Pulski glazbeni život u razdoblju fašističke diktature 1926.-1943 .,Zagreb:Hrvatskomuzi- kološko društvo, 2003., str. 156-176. 57 HR-DAPA, QP, (1923.-1945.), k: 30: izvješće pulskoga kvestora šefu policije u Rimu o njemačkoj oku- paciji grada od 18. 9. 1943., br. 013497.