Nova Istra

380 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI a posljednji 1918., Adriano Pozzatti, dok su ostali poginuli tijekom 1916. i 1917. godine. 42 Dakako, neki su poginuli kao vojnici zajedničke (austro-ugarske) vojske, no o njima talijanska strana ne izvješćuje. Godine 1917. zabilježena je teška suša koja je izazvala nedostatak hrane. To je prouzročilo veliko nezadovoljstvo i opći štrajk u siječnju 1918. godine. U Puli je tijekom 1918. bilo tek nekoliko tisuća stanovnika. Uglavnom su to bili radnici Arse- nala. Građana – „civila“ bilo je vrlo malo. Pula postaje više njemačka negoli austro- ugarska utvrda i pomorska baza. Njemački su vojnici, što se rat više primicao kraju, sve češće dolazili u sukob s pripadnicima multietničke austro-ugarske vojske. Ipak, manjem broju izbjeglica tijekom 1917. i 1918. bio je dopušten povratak u grad. Bilo je i onih sugrađana koji nisu bili za to da se izbjeglice vrate u većim skupinama, jer bi mogli narušiti ravnotežu potražnje i potrošnje namirnica. Posljedica njihova do- laska bila je opća glad koja je zavladala nedostatkom namirnica. Za kilogram kave moralo se izdvojiti 120 kruna, za litru ulja 110 kruna, kilogram masti 70-75 kruna; kruh je bio vrlo slabe kvalitete, često nejestiv. Svršetak Velikoga rata 1918. godine, s promjenom državne vlasti, označio je po- četak prestrukturiranja gospodarski slomljena i depopulirana grada. Nastajale su neke nove veze unutar ekonomskih, socio-političkih i etničkih struktura. 43 Dvadesetak godina poslije počeo je Drugi svjetski rat , koji će za tadašnje stanov- ništvo Pule biti daleko teži i sudbonosniji. Već od prvih dana 1940. u Istri su, pa tako i u Puli, organizirane posebne straže ( guardia giurata ) za zaštitu poduzeća važnih talijanskoj vojsci, u koju su stražu, prije svih, ušli članovi fašističke stranke ili sindikata, a potom i politički podobni nefa- šisti. Fašisti su čak i slovom zakona bili oslobođeni vojne obveze. Članovi ostalih, manje značajnih zaštitarskih postrojbi bili su oslobođeni vojne službe tek ako su bili stariji od 39 godina. 44 U zaštitarskim službama mogli su se, primjerice, naći samo 42 Vladimiro Cerlenizza, potporučnik bersaljera (16. lipnja 1917.), Giacomo Dean, pješak (23. srpnja 1915.), Pietro Fanio, pješak (27. srpnja 1917.), Giacomo Fornasar (24. studenoga 1917.), Ernesto Gra- maticopolo, zrakoplovni poručnik (23. lipnja 1916.), Giovanni Grion, poručnik bersaljera (16. lipnja 1916.), braća Giovanni Liani, topnički poručnik (11. lipnja 1917.) i Pietro Liani, sanitetski potporučnik (30. lipnja 1917.), Adriano Pozzatti, pješački kaplar (1918.), Edoardo Tiengo, pješak (2. lipnja 1916.) i GiuseppeVidali, pješački potporučnik (16. prosinca 1916.) 43 Državni arhiv u Pazinu (HR-DAPA), Civilni komesarijat u Puli (CKPu), (1918.-1920.), kutija (k): 8: Izvješće C.I.P. Generalnom civilnom komesaru od 13. 3. 1919. br. 130; Izvješće od 29. 3. 1919. br. 185; Izvješće civilnog komesara S.P.O.F. od 15. 3. 1919. b.b. 44 HR-DAPA, Prefektura Pula (PP) (1940.), k: 326: brzojavMUP-a prefektima Kraljevine Italije od 17. 4. 1940.