Nova Istra

38 20 / 25 guravaju trajanje, tu najbitniju sastavnicu vrijed - noga. I što poželjeti slavljenicima? Pa, neka traju! Akademik Goran FILIPI, red. sveuč. prof. i književnik, Medulin Obilje Svaki me izlazak Nove Istre uvijek obraduje. Obično vidim najavu u novinama i gotovo istog dana nađem svezak u poštanskom pretincu. To je poseban gušt. A prva misao kad primimu ruke Novu Istru je uvijek upućena uredniku i pomislim Bože, koliko je truda tu uloženo! I tako dvadeset godina. Riječ urednik u ovom slučaju trebala bi se pisati velikim početnim slovom i naravno da mislim na Borisa Domagoja Biletića. Vesele me članci ljudi koje poznajem i cijenim i rado ih pročitam, a također upoznajem neke nove za koje nisam čula, ili su mi manje poznati. Od tematskih cjelina rado čitam priloge iz Suvre- mene književnosti , Novih prijevoda i Kritičkih osvr - ta , a ljuti me činjenica da od tolikog obilja kvali - tetnih autora i tekstova ja pročitam tek mali dio. I ovako, samo kratko se osvrćući na proteklih 25 godina djelovanja Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, i kad bi se računala samo njegova prebogata izdavačka djelatnost, to bi bio dovoljan razlog za slavlje i ponos. Nada GALANT, književnica, Žminj Iz regionalnoga okvira među najkvalitetnije Uz časopis Nova Istra i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika vezan sam dugi niz godina. Činjenica da sam im tek povremeno bio surad - nikom, ne mijenja tu činjenicu. Pratio sam kako Istarski ogranak postupno ali sigurno izrasta iz regionalnoga okvira do općehrvatskoga značaja koji danas nedvojbeno uživa. Jednako tako se i časopis Nova Istra uvrstio među najkvalitetnije književne časopise u hrvatskome kulturnom prostoru. Povremene tribine koje sam imao po Istri tije - kom svih tih godina, kao i sudjelovanje na Šolja- novimdanima u Rovinju, ostadoše mi u trajnome sjećanju. I pitam se, u čudu: zar je već prošlo dva - deset, odnosno dvadeset pet godina? Što drugo poželjeti nego: Na mnoga ljeta! Darko GAŠPAROVIĆ, red. sveuč. prof. u m., teatrolog i književnik, Rijeka Otvara put mladim piscima Ako je čitatelju knjiga prozor u svijet, onda je prozor Nove Istre prozor odjeljka vagona put - ničkog vlaka. Nažalost, netko zloban mogao bi usporediti sudbinu domaćih književnih časopisa sa sudbinom domaćih željeznica. Netko (kratko - vidan) mogao bi zaključiti da je vrijeme književ - nih časopisa prošlo, baš kao i vrijeme tračnica, baš kao i vrijeme dijeljenja iskustva putovanja s (potpunim) strancima. No, negdje – u Japanu, u Francuskoj – ljudi grade nove, sve brže vla - kove. U Istri, u Puli, vlak Nove Istre i dalje vozi. Čak, štoviše, baš kao što je i nama – prije gotovo dvadeset godina – osim prozora u svijet riječi, Nova Istra predstavljala i vrata, prolaz u prostor književnosti, ulaz u društvo ljudi od pera ili tip - kovnice, ona i danas otvara isti put mladim pis - cima. Na njima je da zakorače unutra. U vrijeme kada je internet, to čarobno obećanje globalne instant-povezanosti, postao mutno, iskrivljeno zrcalo u kojem se usamljenim korisnicima obra - ća tek njihov jednako usamljeni odraz, književni časopisi imaju ponovno priliku postati brzi – ja - panski ili francuski – vlakovi koji povezuju pisce, čitatelje i pisce/čitatelje jedne s drugima. Stoga u nas osobno nema straha za budućnost Nove Istre i budućnost dijeljenja iskustva književnosti s (potpunim) strancima. Jer, kako joj i samo ime govori, sve dok uz prozor odjeljka vagona put - ničkog vlaka nudi i vrata za ulazak u svijet riječi, Nova će Istra biti uvijek – nova. Natalija GRGORINIĆ i Ognjen RAĐEN, književnici, Ližnjan