Nova Istra

378 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI ničke pukovnije Viktora Sudara na „južnome ratištu“, između sela Ljiga i Dudovice u središnjoj Srbiji (kod Lazarevca). Nešto kasnije stigla je vijest o pogibiji na ratištu u Srbiji učitelja iz Filipane Josipa Butkovića, a tek u veljači 1915. saznajemo da je pot- kraj listopada 1914. na „sjevernome ratištu“ (Galicija) pao učitelj Družbinih škola u Puli Ivan Šorić (Baška na otoku Krku), dok je na „južnome ratištu“ (Srbija) mjesec dana prije poginuo brat mu Marko. 39 Kod Kosmierzyna na Dnjestru (zapadna Gali- cija, mjesto poznato po bitkama iz prijašnjih ratova, između mjesta Koropieca i Potok Zloty) u prvoj polovini 1915., kao „jednogodišnji dragovoljac“, poginuo je devetnae- stogodišnji apsolvent trgovačke akademije Stanislav Cotić, bezuspješno pokušavajući, u okvirima Borojevićeve vojske, posadu Przemyśla osloboditi ruskoga pritiska, dok je njegov stariji brat, poručnik u Przemyślu, nedugo potom zarobljen sa 110.000 drugih vojnika. 40 Njemački dnevnik Polaer Tagblatt nije donosio vijesti o njemačkim palim sugra- đanima. O pogibiji talijanskih građana Pule također nema vijesti. Talijanske novine u ratnome razdoblju nisu izlazile u Puli. Možda bi dobro bilo, kao primjer kaotičnih sudbina i neobičnih životnih puto- va, spomenuti rođene Puljane, nadvojvode (Erzherzog): Karla Albrechta Nikolausa Lea Gratianusa (1888.-1951.), Lea Karla Mariju Kyrilla Methoda (1893.-1939.) i Wilhelma Franza Josepha Karla (1896.-1948.), sinove admirala, nadvojvode Karla Stephana i nadvojvotkinje, toskanske princeze Marije Theresije. Nadvojvoda Karl Albrecht uspješno je završio tehničku vojnu akademiju i kao poručnik započeo ne- običnu vojnu karijeru u haubičkoj pukovniji, a nakon niza visokih vojnih odličja (neznano zbog čega, vjerojatno zbog podrijetla), dobio je časničko mjesto u brdsko- me topničkom divizionu. Nije prošla godina (sve do 1918.) a da nije dobio kakvo odlikovanje ili pohvalu od samoga cara, a 1913. je izvanredno unaprijeđen u natpo- ručnika, da bi već 1915. postao satnikom (Hauptmann). Vojnik „od zanata“, k tome s pedigreom, Karl Albrecht brzo napreduje, posebice tijekom rata. Svibnja 1916. unaprijeđen je u bojnika, siječnja 1917. u potpukovnika, a početkom studenoga iste godine u pukovnika. Borio se na istočnoj bojišnici, kažu hrabro, što dokazuju brojna odličja za hrabrost i vojničke vrline u ratu. Rat završava kao zapovjednik 23. pje- šačke brigade. Prvoga prosinca, u dobi od 30 godina, umirovljen je po nalogu nove austrijske vlasti. To mu baš i nije odgovaralo. Kako je tečno govorio poljski, preselio s obitelji početkom 1919. u Poljsku gdje se pridružio vojsci generala i čelnika države Poljske, Józefa Klemensa Piłsudskog. Poljaci su ga objeručke prihvatili i on posta- je zapovjednikom pukovnije poljske vojske te nastavlja borbu, ovoga puta protiv 39 NS, 7. 1. 1915.; 28. 1. 1915.; 25. 2. 1915. 40 HL, 2. 7. 1915.