Nova Istra

376 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI stanovništva, a od njih se kućama nije vratilo također oko 16%. 34 Znatan broj unovačenih radnika u Arsenalu bio je pod radnom obvezom i nije ni stigao do bojišnice. Drugi je dio (ribari i mornari) mobiliziran za mornaricu, ali ona nije imala velike gubitke. Treći dio muškoga stanovništva mobiliziran je u Land- sturm (Pučki ustanak) kao pučki ustaše , koji su davali posadu utvrđene ratne luke Pula pa ni oni nisu imali značajnije gubitke – barem dok su bili u Puli. 35 Kako je „ljudski rezervoar“ u Primorskoj pokrajini bio nedovoljno iskorišten u navedenim postrojbama, vojne obveznike 2. poziva (ponekad i one 1. poziva) koristilo se i za popunu alpskih, brdskih postrojba s područja III. korpusa (Graz), koje su u prvoj godini rata otrpjele iznimno velike gubitke i više ih se nije moglo popunjavati samo iz demografske baze dotičnoga regrutnog područja. Tako je određeni broj Istrana, a moguće i Puljana, dospio u 4. Domobransku pješačku pukovniju (Celovec), 27. Domobransku pješačku pukovniju (Ljubljana), pa čak i u 2. Domobransku pješačku pukovniju (Linz), kao i u brojne etapne i/ili radne bataljune. Samo na području od Krna do Rombona na vojničkim grobljima zabilježena su 24 poginula Istranina iz 34 To znači da je upravni okrug Pulamogao izgubiti najviše (50.716 /stanovništvo/ x 0,0256) 1.298 unifor- miranihmuških osoba u starosti od 18 do 51 godine, ali stvarni broj zacijelo je niži i kreće se između 700 i 800 osoba. 35 WilhelmWinkler, Totenverluste der österreichisch-ungarischen Monarchie nach Nationalitäten , Wi- en: Statistischen Dienst des Deutschösterreichischen Staatsamts für Heerwesen, 1919.; Lovro Galić, Darja Pirih, Od Krna do Rombona 1915-1917 , Tolmin: Ustanova „Fundacija Poti miru v Posočju“ i Tolminski muzej, 2007. Pisana izjava Lovre Galića od 19. 6. 2009.:„ Iz niza divergentnih podataka o postotku mobiliziranog pučanstva A-U monarhije (uz pretpostavku da je to pučanstvo u kolovozu 1914. doseglo otprilike 52,6 milijuna), odlučio sam se za prosjek od 16%. Primjena tog prosje- ka na Istru (s Cresom, Lošinjem i Krkom) daje teoretsku gornju granicu, ali stvarni broj mobiliziranih Istrana koji su pošli na fronte bio je niži: nakon evakuacije civila iz obrambene zone ratne luke Pule (a zatim – krajem 1917. – i svih civila južno od linije Rovinj – Kanfanar – Labin), u zoni je ostalo oko 42.500 ljudi pod vojnom obvezom (plus osoblje mornarice i brodske posade): 11 bataljuna pješaštva (većinom pučki ustanak) plus 2 ½ pomorska bataljuna; 13 mitraljeskih odreda; 1 bataljun opkopara (sapera); 4 odjela mobiliziranih radnika (po 250 ljudi); 22 satnije tvrđavskih radnika; 750 radni- ka-dobrovoljaca. Sâm mornarički arsenal (s brodogradilištem) imao je 2.000 trajno zaposlenih (pod vojnom obvezom). (…) Podatci o nacionalnoj zastupljenosti u tim formacijama mijenjali su se tijekom rata (Ehnl – za 1914. godinu, ‘Farbtabellen AOK’ – za svibanj 1918.) i okvirni su (t.j. razlike su čak i među pojedinim bataljunima istog puka). Za IR97 Ehnl navodi: 45% Slovenaca, 27% Hrvata, 20% Talijana, 8% ostalih. Za FJB 20:48% Slovenaca, 31% Talijana, 21% ostalih. Prema ‘Farbtabellen’, za IR97 nema podataka, za FJB 20 vrijedi: 43% Slovenaca, 30% Nijemaca, 17% Hrvata, 7% ostalih. Za 2. bataljun LIR5 sastav je: 39% Slovenaca, 33% Hrvata, 18% Čeha i 7% Talijana (u preostala 2 bataljuna je većina Talijana). Za samostalne Ls (Landsturm – pučki ustanak) bataljune 152.-157. značajan je visoki postotak Nijemaca (45-55%), uz 25-28% Slovenaca, 10-15% Poljaka i Rusina i relativno mali postotak Hrvata .“