Nova Istra

35 20 / 25 rati upitnost i opravdanost postojanja književnih časopisa. S obzirom na svečarsku prigodu zbog koje je nastao ovaj kroki, želio bih naglasiti ne - ospornu činjenicu koju smatram iznimnom pri pokušaju nabrajanja svih vrlina srcu nam prira - slog časopisa – Nova Istra iznjedrila je i odgojila cijelu generaciju pjesnika, esejista, književnih prevodilaca i književnih kritičara bez kojih se ne može zamisliti iole ozbiljniji razgovor o hrvatskoj kulturi, vršeći neku vrstu eksperimentalnog po - ligona koji se nije libio baciti prve mačiće u vodu/ vatru. Stoga, budući da se i sam ubrajam u gore navedene, uredništvu i časopisu želim da i dalje ustraju i opstanu, svim nedaćama usprkos (pita - nje novčane potpore državnih i institucija mje - sne samouprave zahtijeva širu javnu raspravu kojoj ovdje nije mjesto), i odgoje sljedeći naraštaj mladih ljudi koji će nastaviti raditi na sličnim za - sadama kao i časopis koji im je pružio prigodu za probitak na neveselu domaću kulturnu scenu. Adrian CVITANOVIĆ, književni prevodilac, Zagreb Dragi Borise, evo mojih par redaka sjećanja na „Novu Istru“, na one dane od prije dvadeset godina, ma jel’ moguće!?, kada smo zajedno u Prvomajskoj 36. u tek dobivenim prostorima Matice, ali i Društva filologa, planirali - nakon osnutka Društva hrvat - skih književnika - Ogranka kako pokrenuti časo - pis na tradiciji „Istarskog mozaika“, uz još žive Sinčića i Arambašin; potom „Istre“ i Marija Kalči - ća, pa zamrle i „Nove Istre“, i sve tako. Sjećam se da sam s Mirom kod njega u Cankarevoj također o tome raspravljao, pa se i malo porječkali, a on me onako mudro pita: A tko bi onda trebao biti urednik? Ja uzvratih: Pa normalno, Boris, on je najdublje u tome! I onda je krenulo; i Fabrio i Ogranak, pa svijest kod onih u Gradu Puli, čini mi se da je Delbianco tada dao podršku (lovu), pa su krenule i donaci - je, Jadranka Ostić nekako je tu kao sjena bila, ja sam preuzeo uređivanje Kulture u „Glasu Istre“ pa smo koristili tu infrastrukturu dok „Nova Istra“ nije stasala – kroz rubrike Očuvanje bašti - ne, Svijet umjetnosti – pa se tako okupila neka stalna grupa autora koja je nekako logično skre - nula potom tebi u časopis. Naravno, to smo i željeli i to je bilo zacrtan put. Kako sam imao na poslu itekako obaveza, a i pisao sam i „ispisivao se“ u dnevnom tisku, nekako sam časopis zane - marivao, ili sam imao pred očima knjigu. Mislim kao pisac, autor. Ipak si me nekoliko puta uvukao; napisali smo i objavili poneki tekst koji mi se danas s odmakom čini kao solidan odraz vremena – recimo kako su neki kršili embargo Srbiji u Trstu, dokazujući da su izgubili raspadom Juge svoju jedinu domovi - nu, jedini jezik i jedinu kulturu…, potom i malo filmskih tema, ako je trebala neka slika iz moje arhive, uvijek podrška u najavi i objavi događaja po izlasku „Nove Istre“ i novog broja i sve tako… Imam i nekoliko tekstova koje sam baš htio za „Istru“, ali ih nisam nikada poslao, možda sam ti jednom o tome i rekao, ki će znati? Evo, obeća - vam da ću bar jedan od njih poslati za neki na - redni broj. Vidim da sam prešišao mjeru, ali vidim i još puno brojeva „Nove Istre“ usprkos svim preprekama. Pa toliko je iskustva i sličnih prepona u životu ovog časopisa, zar ne? Mate ĆURIĆ, novinar i pisac, Pula Čuva dignitet književnosti i književnikâ Dugo sam godina živio u đakovačkoj Novoj ulici. Bila je to ulica naseljenik ȃ u Đakovo, s novim ne - ožbukanim kućama, sa stazama od stare cigle i „debelim blatom“ na cesti. Ulica je bila nova, u njoj su živjeli neki novi ljudi, iskorijenjeni iz jed - nog i usađeni u novi životni prostor. Ta me ulica oblikovala i iz nje sam krenuo na putovanje koje i danas traje. Više se ne zove Nova, jer je to bilo privremeno ime za nešto što je tek utemeljeno, dok se ne pronađe velikan čije bi ime odgovaralo blatnjavom putu oko kojeg se polako roje kuće. Danas se zove Ulicom Hrvoja Vukčića Hrvatinića, prigodno ime budući da je većina stanovnika u