Nova Istra

200 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Antun PAVEŠKOVIĆ literaturi o književnosti često od drugotne važnosti. 23 UMatoševu slučaju nalazi da su piščevi putopisi bliži životu od njegovih novela stoga što upućuju na zbiljski pro- stor, na stvarne ljude i na zadane životne okolnosti. 24 Sama po sebi ova tvrdnja nije osobito plauzibilna. Bliskost životu nije nikakav valjan kriterij književnosti. Buljac je ovdje upao u zamku ne baš vidljivu na prvi pogled: umjesto da govori prvenstveno o literarnim kvalitetima Matoševih putopisa, podastire argumente o žanrovskim razlozima navodno relevantnim za literarni izbor. Je li ili nije Matoš mrcvario svoje tijelo poput prognanika i vandrokaša, čitatelju je manje bitno od uvjerljivosti iskaza, a činjenica da Matoševi putopisi očuđuju jer donose intimne piščeve ispovijedi, 25 promašena je. Puno je ljudi bogatih intimom koju nisu znali iskazati, a po toj logici Karl May nikako nije smio napisati sjajne pustolovne romane o predjelima na kojim se nikada nije zatekao. Sama analiza pojedinih putopisa donekle je uvjerljivija od ar- gumentacije. Zaključni pasus u kome su postavljani okviri i razmotren ovaj dio Ma- toševa opusa u kontekstu hrvatske književnosti donosi pokoje solidno književno- povijesno zapažanje (paralela s Kumičićem), ali ponavlja suvišnu patetiku, umjesto racionalne analize. Ako je ideal ovoga rada bio da se književnim stilom komentira književnost, tada nam je konstatirati da je ishod daleko od dosega jednoga Frangeša koji je spajao literarnost stila i oštrinu znanstvenokritičke misli. Unutar problematiziranja književne moderne Zoran Kravar ispisao je daleko najkvalitetniji rad o Matošu. Ogled Suvremene teme i konzervativni nazori u lirici A. G. Matoša ističe piščev neuobičajen odnos spram suvremenosti. Atipično za pisca moderne, Matoš je često posizao za suvremenim temama. 26 Za razliku od Pavliči- ća, Kravar ovaj postupak alimentira kao estetski relevantan. 27 Interpretacija More savršeno ocrtava ne samo tu pjesmu, nego i Matoševe stvaralačke predilekcije uop- će te dotiče komplekse čitava kulturnopovijesna razdoblja. Cjelokupna Kravarova analiza iznimno je slojevita i postupkom definira analitičke standarde nedostupne većini auktora koji pišu o ovoj problematici. Na kraju je postavio i pitanje, u namjeri objektivan uvid: „Čime je pak Matoševa civilizacijska kritika ideološki potaknuta i predodređena?“ S jedne strane sasvim legitimno i potrebno, ali i pitanje koje je, vjerojatno i protiv auktorove namjere, otvorilo niz dvojbi. Metodološki uzorito, ovo govorenje problematično je ne u otkrivanju idejnih po- ticaja, nego u ideologijskom vrednovanju koje Kravaru nije bilo svrhom, ali je via 23 N. dj., 173. 24 Ibid. 25 Ibid. 26 Zoran Kravar, Suvremene teme i konzervativni nazori u lirici A. G. Matoša , Dani hvarskog kazali- šta, 28, Zagreb-Split, 2002., 17. 27 N. dj., 18.