Nova Istra

131 Zvjezdana JEMBRIH SUVREMENA KNJIŽEVNOST njih, ližnjanska djeca, a za njima spori župnik, dok zbor pjeva neku, ovaj put malo polaganiju, pjesmu koja okončava otegnutim istarskim jednoglasjem. KUĆE Mnogo je novih kuća. Antički ager ispresijecan je asfaltom, poluasfaltom, trasama koje su ugrebli bageri, ogradama od umjetnoga i pravoga kamena, roštiljima nalik hramovima po uglovima dvorišta, u nekim se okućnicama već razrastao ružmarin, u nekima još ništa, pred nekima su parkirani crni terenci, a neke su puste i razrovane u svojem luksuznom nastanku i takve čekaju ljeto, internetska bukiranja, uključivanje klima uređaja, eure, aktivan odmor, zabavu, razbibrigu i vrhunski zaborav. Ta nova naselja, niknula prošle i pretprošle godine u okviru razvoja privatnog turizma i gospodarstva, izdvojena su i nekako prijesna, puno je tu betona proliveno, opločenje kamenim pločama je krinka iza koje se kriju knauf i laminat, plazme i air-conditioni , plastične stolice i sintetički pokrivači, a sve pod okriljem tih nekoliko zvijezdica na plavim pločicama nad ulazima, evo tih zvijezdica, eu zvijezdice sa eu neba, preplavljuju polako i pitomo ovo nebo i plodno tlo i šikare će se morati povući i nestati kao što su se i Histri zavukli u gudure. I nestali. Srećom, toliko je gudura po Istri, toliko gustog i oštrog raslinja, toliko neravnih proplanaka i zgusnutih humaka da će se još naći tla za život ptica, kukaca, sitne divljači, pokojeg djeteta i pokojeg starca. Možda. Ali, najveće su prijevare skupa mikro-naselja suvremeno projektirana po uzori- ma na tradicijsku istarsku arhitekturu. Visoki kameni zidovi, kao rukom klesani, s ugrađenim nadzornim kamerama odjeljuju te sklopove od ostatka svijeta, tako da se ne mogu razmotriti dosezi njihova sklada. A sklad je znatan. Tri tisuće eura po metru kvadratnom. Dobro je tu. Ma, pustimo turističke kuće. Ima ih sva sila božja, ali nisu sve ni tako ružne. Izrast će masline oko njih, dat će Bog. A možda i neće. Jer, neka su dvorišta zaista posve prekrivena betonom. Tuširam se. Dobra je topla voda. I hladna. Dobra je vani kiša. I miris trave. I kava je dobra ujutro. I okus čokolade u keksima. I knjige su dobre, prijateljska je njihova blizina, iako znam da su mi mnoge strane i da ću pročitati samo mali dio malog dijela ovih i svih drugih knjiga – ono što mi pred moj prag donese dobri duh knjiga i što je u proteklih četrdesetak godina na moj prag, na moj dlan do sada do- nio, dobro je donio. Pa ću možda uzvratiti. Knjigom, čime drugim? Pronalazim slučajno na jednoj polici Alberta Moraviju, roman Pažnja . I kao što on, kako kaže, slučajno, a potom otkriva da možda i nije slučajno, pronalazi Kralja Edipa na svome noćnom ormariću, tako i ja dovlačim sa sobom u krevet Alberta Moraviju, malo požutjelu, tamnocrveno ukoričenu knjigu i čitam gusti tekst. Sje-