Nova Istra

128 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zvjezdana JEMBRIH šume, livade, putokazi, staze koje skreću u krčevine, oblaci, tornjevi, blage daljine. Neke su strune modrije, neke zelenkastije, neke žarke, neke sivlje. Zaustavljam se kad mi se zaustavlja. U grmlju uz cestu možda je pokoja šparoga. U dnu šumarka žarke proljetne ciklame, kao iskre nekog drugog svijeta, Perzefonine svjetiljke, bljes- kovi Hada. Šišan. Sivi zvonik, snažan poput stupa koji drži nebo, a jednostavan poput crte- ža. Znak i tijelo. Model bivanja između Zemlje i Neba. Ovdje i sada i tako već pet stotina, tri stotine godina. Netko je odmah pokraj crkve staru kamenu kuću obojio kanarinski žutom novom fasadom. Neka. Ružno je tek toliko da čovjek žmirne. Nakon toga je već u redu. Uostalom, odmah pokraj kuće radnici u plavim radničkim kombinezonima pretovaruju vreće cementa na plavi kamiončić. Nebo je sivkasto, žućkasto, ranoproljetno, isprugano modrikastim prugama, si- vim, tamnosivim. Putuje sa mnom. Prestiže me zjujanje. Jato biciklista, svi kao jedan, na jedan pogon, kao kukac koji hita, crvenih rotirajućih nogu, s desetak sitnih izduženih crveno-bjelkastih glava. Odzujali su iza zavoja i nestali zauvijek. Valtura. Ušića dvori. Kavran – putokaz skreće prema bijeloj cesti, ja nastavljam. Nezakcij. NEZAKCIJ Grad star tri tisuće godina. Spuštam se niz selo, uskim putem. Uz grmlje, uz cestu poneka kuća, seosko dvo- rište, čovjek pažljivo razgrće crvenu zemlju, drugi čovjek brusi ružičasti ljuskavi tr- buh velikog starog drvenog broda (kako je zabogamiloga taj brod dospio pod ovaj brijeg?), žena riba pločnik, njezin muž vari željezne podupirače za lozu, kuća im je nova, u boji breskve, imaju i ljuljačku i plastični tobogan za djecu i psa i mačku. Uski se put zaustavlja pred gomilom obraslom u oštru travu. Kao da je netko divovskim jaružalom nagurao veliko grumenje u neravnu hrpetinu. Na ploči piše NEZAKCIJ. Na ploči se može i uz pomoć aplikacije za iPhone „daunlodirati“ sve o Nezakciju i o europskom projektu o bizantskim i rimskim pu- tovima u Europi. U protivnom – ništa. Preostaje mi da sjednem na zid apside jedne od dviju bazilika. Rimski kapitolij u sivo-plavoj istarskoj pustoši. Manji dio lokaliteta je održavan, trava se kosi, raspo- znaju se rasteri zidina, strukture, koje u arheološkoj prezentaciji izgledaju prejedno- stavno i ni nalik na davnu stvarnost. Terme su se u kasnoj antici, kojoj je opstanak postao miliji od kupanja, pretvorile u stambene i gospodarske zgrade, a municipij