Nova Istra

12 20 / 25 Josip BRATULIĆ ski ogranak Društva hrvatskih književnika, u Puli, u tadašnjoj Naučnoj biblioteci. Ogranku je bila zamisao okupljati pisce iz zavičaja, ali jednako tako i surađivati sa središnjicom i drugim ograncima na njivi književnoga stvaralaštva: u Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku. I s ograncima Matice hrvatske oživjelima nakon što su bili zabra- njeni i uništeni nasilnim gušenjem i gašenjem Hrvatskoga proljeća, koji su polako nicali nakon duge zime unitarizma i političke diskriminacije prema svemu što je bilo hrvatsko, jednako na selima kao i u našim gradovima. Od Istarskog ogranka očekivala se suradnja sa Čakavskim saborom, udrugom s bogatom tradicijom zavi- čajnoga, čakavskog jezičnog i kulturološkog iskustva, koji je izvršio iznimnu ulogu u novijoj povijesti hrvatskih narječja u punoj afirmaciji hrvatskoga književnog jezika koji ima korijene u trima narječjima, s bogatom starom i novom književnošću. Kako je ova važna institucija tada već bila posustala, članovi Ogranka okrenuli su se kaj- kavskim prijateljima, u Kajkavskom spravišču, na ponovnoj afirmaciji trojezičnosti hrvatske pisane baštine, na zajedničkim poslovima i zadacima, s knjigama koje su imale odjeka u našoj, čakavskoj, kajkavskoj i štokavskoj sredini. Narječja nisu bila zapreka ni smetnja druženju nego poveznica i izazov za prijateljevanje, izdavanje zajedničkih knjiga i književne susrete. O tome sam bio sastavio kratak nagovor za sudionike koji su se okupili u velikom broju na osnivanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika te davne 1990. godine. Nagovor nisam održao – pozvan sam na intervju, snimanje jer su„mediji“ tj. tadašnja televizija i radio iz Pule željeli za gledateljstvo i slušateljstvo o tom važnom događaju izvijestiti u „udarnom“ terminu, u Dnevniku. Danas za takve događaje ni središnji ni podružni obavijesni centri (televizija, radio, novine) nisu zainteresirani, opravdavajući svoj nemar objašnjenjem da nemaju kamere, urednike, suradnike – nemaju ni volje, ni zanimanja tvrdeći da gledatelje kulturni događaji ne zanimaju. I suradnici, i slušatelji, i gledatelji postali su bezvrijedna i brzopotrošna roba! Ništa od kulture ne može doći na red kao „udarna vijest“ dana. Nisam bio zadovoljan pozivom, ali sam se pokorio, odazvao i porazgovorio o važnosti osnivanja Istarskoga ogranka središnje književničke udruge koja je okup- ljala književne stvaraoce od kojih su književnici iz Istre uživali poseban položaj: Eugen Kumičić, Car Emin, Mate Balota, Ernest Radetić, Ante Ciliga – Tone Valić, Zvane Črnja, Tatjana Arambašin, Drago Gervais, Milan Rakovac, Stjepan Vukušić, Miroslav Sinčić, Rudi Ujčić, a zatim i oni nešto mlađi: Daniel Načinović, Goran Filipi, Jelena Lužina, Nada Galant, Evelina Rudan, Slavko Kalčić, Igor Grbić, To- mislav Milohanić, Antun Milovan, Drago Orlić, Miodrag Kalčić... i svi oni koji će se okupljati u Ogranku, a još više oni koji će surađivati svojim prilozima u Novoj Istri . Posebice i povjesničari: Miroslav i Slaven Bertoša, Darko Dukovski i drugi. Posebice treba spomenuti samozatajan i ustrajan rad urednika Nove Istre – Borisa