Nova Istra

117 Zoran KRŠUL SUVREMENA KNJIŽEVNOST PRIJE PUKOTINE Nema je još... ali oči sjaje u pomrčini nekog sunca kao crni med – huji pukotina prahom nedostaje joj tijelo nedostaje sjećanje (možda oblak... trava kamen – ) nedostaje joj grob u neopipljivom predjelu ovoga i onoga prije jezika prirode u toj britvi bestjelesnog pratrena ni zrak još nije... zrak i nema središta niti prostora iznutra i ne zna se tko na drugoj strani krstari njenim imenom još je dijete... još je vodik balončić od sapunice kristalna membrana sluti i dodiruje se s mnoštvom koje jeste