Nova Istra

112 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zoran KRŠUL oko vrata... nelokalan je... trenutan i istodoban – raspada se (takoreći) na apstraktnoj razini sve su njegove praznine dio istog... singulariteta nekako je sve kaotično tu – kažem... gdje baš svaki djelić je cjelina izaberi oblik veli mi čuvarkuća (životinju... ili što?) sve je među zvijezdama neću oblik moram ga blokirati da bih primio... ono što stalno primam – Hvala još jednom Anđele čuvarkuću već imam Jutrom me pozdravlja vau... vau samo se treba naviknuti nosi elektronsku sjenu oko vrata