Nova Istra

107 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST ŠIRENJE DOMOVINE Svinjce smo prenamijenili U stambene prostore A kuće umnožili u svinjce Nikada nismo imali toliko Životnog prostora u tekstovima U njima se napokon Mogu udomiti Ostaci aura slova, Preživjele čujnosti, Utjelovljene emocije Potom ćemo sa svih njiva U traktorskim prikolicama Dovesti urne njihovih autora U blizini ćutim miris Oznojene mlade arheologinje Oprat ćemo se popodne U nedalekoj rijeci Sapunajući se ribljim izlučevinama Povezujući se veznicima U plavo kraljevstvo Ispod današnjeg neba Astralno gnojivo ionako uspješno Konkurira mineralnom Prihranjujući cvjetove ambrozije Od njih pletemo vijence za vratove Bivših kraljeva pohranjenih u urnama. NAJOPJEVANIJI GRAD Na glavnom trgu Opkoljen masom ljudi Koji isijavaju empatiju Doživljavam ugodu Poput stranca U nepoznatoj zemlji Na proputovanju Snažna začudnost Zaiskrila je u meni Kada mi je nasmijani pas Protrčao između poluraširenih nogu Nemilice fotografiram Zadivljenu modru boju neba U zvoniku katedrale Usputne prosvjede Opelješenih duša I lijepa lica ruža Crvena poput Našminkanih usni Koja zavode gurmane Iz izloga mesnica U naglom odlasku Spontano zaboravljam Razigrane sunčeve zrake U prozračnim krošnjama Koje sam išarao metaforama.