Nova Istra

105 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST GUŠENJE PREZENTOM Slavuji iz živice na mom imanju ni mrtvi nisu prestali pjevati. Čujem ih s voskom u ušima dok poput mjesečara noću mokrim na travu. Gušeći se neprobavljivim crnilom prezenta niti ne pomišljajući na iluzionistički futur prisan sam s njima poput Beatlesa. I kada stavim glavu ispod jastuka ne mogu da ih ne čujem. NI KADA KRV ZAPLAČE Sebe šećući u krugu koji sam nacrtao ne prestajem bodriti svoje mazohističke snove. Hodanje zadihano prepričavanjem sadržaja prstiju šnajderica vode zaledilo se u mrak. On je moj dom koji me ne prestaje gristi ni kada krv zaplače. Potkraćujući glagol brbljati škare uče mršavjeti riječi pretilog jezika.