Nova Istra

101 Zdravko ZIMA SUVREMENA KNJIŽEVNOST dugo sam tražio nešto fundamentalno u čemu bi se moja stajališta razlikovala od nje- govih. Istina, nikada nisam bio onakav nacionalist, niti stekliš, ali Gustlov pravaški furor uvećavala je činjenica da je Hrvatska u njegovo vrijeme u sastavu francjozefin- ske monarhije. A zbog dezerterske sudbine Hrvatska mu je bila nedohvatna, što je njegove zanose potenciralo do neslućenih dimenzija, pretvarajući ga u pisca koji je domovini posvetio najnadahnutije retke, zapravo darovao joj je medaljone i feljtone čija se tinta ni poslije toliko godina i desetljeća nije osušila i koji djeluju kao okreplju- jući tuš. Dugo sam tražio nešto u čemu se ne slažem s Gustlom i napokon ustanovio da ne voli more. Dok Gustla more iritira, mene inspirira! Opet sam u hotelu, tuširam se i presvlačim, a iz Rovinja telefonira Seid. Hvali moj tekst o Kovaču i pita bih li dopustio da se objavi u podgoričkoj Pobjedi . Zašto ne, odgovaram. Ionako danas tragamo za rijetkim čitačima kao što psi (i svinje) tra- gaju za rijetkim tartufima. U večernjim urama obilazimo pučku veselicu upriličenu u povodu blagdana sv. Mihovila. S Jelačićem i Ivankovićem jedem srdelice koje se na takvim feštama nude besplatno. Ali to je tek početak. Naši domaćini vode nas u obližnji restoran, u kojem kušamo crni rižot i brodet. Poezija! Ispunjeni svim mo- gućim senzacijama, uvećanim ribljim jestvinama i plavcem, u gluhim urama tetura- mo prema hotelu. Onako umoran, s Jelačićem, Čuićem i Ivankovićem raspravljam o Bogu. Nimalo čudno da je Božju opstojnost više zagovarao sin komunističkog zelota iz Slavonije, nego nekadašnji student Franjevačke teologije iz Sarajeva. Nedjelja, 28. rujna Vraćamo se u Zagreb, iako je vrijeme takvo da bih najradije ostao u Dalmaciji. Pro- lazimo makarskom rivijerom, potom kroz Omiš, Podstranu i druga mjesta, a Emilio Marin, Splićanin koji ima kuću na Braču i čiji preci potječu iz Žrnovice, služi mi kao dobrodošao cicerone . U Splitu se iskrcava jedan dio sudionika simpozija. Najradije bih ostao u Dioklecijanovu gradu koji mi je u najranijem djetinjstvu prirastao srcu. Mogu jedino citirati omiljenog Ferenca Fejtöa jer je, odlazeći iz Splita i drndajući se 14 sati vlakom do Zagreba, na kraju svog Sentimentalnog putovanja zaključio: po sve- mu sudeći, jednog ću dana upravo ovako na silu, preko volje poslušno i tužno napuštati život, kao što sada ostavljam ovaj kraj . Što je podjednako važno, ove retke Fejtö nije napisao u poznoj dobi koju je ipak dočekao. Napisao ih je kao 25-godišnjak, što će reći da tanatofobija nije pitanje dobi nego individualnog određenja. Ponedjeljak, 29. rujna Sa 105 glasova za, osam suzdržanih i tri protiv, zastupnici su potvrdili povratak biv- še sisačke županice u Sabor. Nakon što je pet mjeseci provela u istražnom zatvoru,