Nova Istra

68 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Lora TOMAS I znam, ako podlegnem hitnosti ovoga trenutka Od sada pa nadalje ova će koža Udaljenost između vrha njegova nosa I početka brkova Što tvore deltu s bradom I slijevaju se oko usta Grananje prstiju Iz njegovih žilavih ruku I nadimanje košulje U točno utvrđenom ritmu njegova daha Baš ti će odnosti isplesti Stupicu za moje tijelo Koje slobodno pada Dok ovdje sjedim nepomična Uleknuta između dvije mršave stražnjice u bijelim košuljama I neću znati iz nje Dok joj ne razbijem kodove i odgonetnem šifre Dokučim misteriju Što me smetnu s uma U jedno ovakvo užeglo poslijepodne Negdje u javnosti Među pogledima i znojem nezainteresiranih Započet ću anonimnu dekonstrukciju ljubavi I zadržati sebe u granicama svoje kože Povezavši oči i svezavši ruke Oko slučajne lampe ili vagonske šipke Da se oduprem naletu Te smrtonosne geometrije I njenom sirenskom pjevu.