Nova Istra

66 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Adam RAJZL vatrenjake ili fenjeraše! Zovi ih kako hoćeš. Ali oni su nas došli posjetiti!“ – drhteći je ponavljao Tuna Filin. Ja sam prestrašen šutio. „Bože, oslobodi nas napasti! Bože, oslobodi nas napasti!“ križao se Tuna. Trajalo je to nekoliko desetaka sekundi, a meni se činilo dugo, vrlo dugo. Učinilo mi se da se naša pastirska kućica s dva kotača drma, trese, da se naginje i da će se prevrnuti. Ili su je gurali vatrenjaci ili su je svojim tijelima pomicali psi ovčari?!“ – nikada nismo našli pravi odgovor. Iznenada, psi su se ohrabrili, dlaka im se spustila, poletjeli su za svjetlima što su odmicala i odlazila prema šumi. Vatrene kugle ponovno su poskakivale, vukle se po strnjaku, prevrtale se poput nogometne lopte ili kolskih kotača. Psi su lajali sve dok se svjetla nisu izgubila u Lipovačkoj šumi. Od tada više nikada nisam kročio u pastirsku kućicu. I danas često sanjam vatrenjake. Vidim krugove što ih ucrtavaju ili pak grade neobične oblike u žitu i livadama. Svake ljetne tople zvjezdane noći stalno mi se čini da će se opet pojaviti. Godina- ma ih nema ili su nestali zajedno s danima djetinjstva?