Nova Istra

61 Milko VALENT SUVREMENA KNJIŽEVNOST moja Ljube“, rekla je Dube. Prije odlaska gospođa Ljuba darovala mi je litru doma- ćeg maslinova ulja i kilogram suhih smokava. „Bili ste dobar gost, gòsparu Marko. To je znak pažnje“, rekla je gospođa Ljuba. Možda se sjetila da sam joj poklonio, ta- kođer kao znak pažnje, veliku kutiju Griotta čuvene tvornice Kraš kad sam došao u Dubrovnik. Volim lijepe običaje. Srdačan stisak ruku. „Dođite nam opet, gòsparu Marko“, rekla je gazdarica Ljuba ispraćajući nas do vrata i mašući nam dok silazimo ulicom. Kolegica Dubravka, moja asistentica Dube, prati me na aerodrom. Na aero- dromu uobičajena razmjena telefonskih brojeva i e-mail adresa. I tihi voćni poljupci u prijateljskom zagrljaju. U Zagrebu lipanj vrije od vrućine. Nekoliko dana nesno- sne nestrpljivosti. Povučen sam, sjetan i strašno nestrpljiv od iščekivanja Kiki. Čak me ni dopisivanje s njom ne može osloboditi nestrpljivosti. I Kiki me hrabri. Kaže da je i ona strašno nestrpljiva. Čak me ni Pjerove lijepe riječi, kojima je pohvalio moje dubrovačke reportaže, ne mogu smiriti. Često sam u svojoj sobi u potkrovlju ili na terasi. Pokušavam čitati neku od svojih fuck-off knjiga, ali ne ide. Misli su mi kao flaster zalijepljene za Kiki. Emil i Vanda me smiruju i maze. Vanda svaki dan pravi moje omiljene palačinke. Jedan dan one s pekmezom od šljiva, drugi dar one od sira prelivene vrhnjem i zapečene u protvanu. Slijedi posao u Ljubljani. U vlaku čitam o povijesti grada, proučavam plan grada. Na željezničkoj stanici čeka me Mojca, Iskri- na kolegica. Ona će mi asistirati u Ljubljani. Sve su organizirali Pjer i Iskra. Stanovat ću kod nje, jer ona uz rad na radiju zarađuje i iznajmljivanjem sobe turistima. Za mene, čovjeka koji traži urednu djevojku, ovaj posao je zaista dobar, zapravo to je posao iz snova. Stjecajem okolnosti, od početka moje reporterske karijere, od Splita nadalje, neprekidno mi pomažu žene. Dobro, i Skinny mi je pomagao... U trenutku kad sam se sjetio moje splitske asistentice Nives, Mojca mi kaže da stanuje u Dalma- tinovoj ulici. Opet jedna od globanovskih koincidencija. Odlazimo u njezin stan. Pokazuje mi moju sobu. Raspakiram stvari, otvaram laptop, pregledam poštu. Po- štanski sandučić je pun mejlova. Tinine otrovne mejlove brzo preskačem. Na Kikin mejl odgovorim zaljubljenim hvalospjevom njezinoj pojavi na ovom svijetu i još je- danput pohvalim večeru koju je za nas spremila u Spuistraatu. Večeru je Kiki nazva- la Prstaci u povrću s njokima à la Amélie . Nostalgija za Amsterdamom. Mejlovi, mej- lovi. Javlja mi se i neka Kata Grigorijeva, studentica književnosti iz Skoplja. Čula je nekoliko mojih reportaža i zaljubila se u moj glas. Njena kolegica s fakulteta Aneta Dimovska, koja radi na Makedonskom radiju, dala joj je CD s nekoliko nastavaka emisije Europa na dlanu . Nevjerojatno! Nisam znao da kolege iz Skoplja prate našu emisiju, odnosno da naš radio šalje njima CD-ove. Osjetio sam ponos profesionalca. Budući da je i mene zahvatila vrela seksualna lipanjska manija, možda i zbog raz- dvojenosti s Kiki, odgovorio sam joj kratkim šaljivim mejlom u kojem sam naglasio da ja nisam samo radioreporter ugodna glasa nego i učitelj analnog seksa, anal guru .