Nova Istra

59 Milko VALENT SUVREMENA KNJIŽEVNOST ronili duboko u Mrtvom moru. Sjećam se dobro svih naših vragolija. Strašno sam nestrpljiv. Znam da će Kiki doći, ali... Ljubav s Tinom. Ljetovanje s njom. Skakali bismo po oštrim stijenama, fotografirali se u najluđim pozama, a navečer smo odla- zili u restorane i kafiće. Jedan dan i jednu noć proveli smo na zidinama. Oko pola sedam navečer, kad se zatvaraju zidine, sakrili smo se u jedan kutak uza zid i tako proveli pola sata pušeći, držeći se za ruke i pijući crno vino. Imali smo puna dva ruksaka vina, sendviča i cigareta. Kad više nije bilo nijednog čovjeka, ustali smo, naslonili se na zid, gledali krovove Dubrovnika, pili crno vino, jeli sendviče i ljubili se mahnito s punim ustima hrane. Oko ponoći, gledajući svjetla Dubrovnika, proše- tali smo zidinama do morske jugoistočne strane. Malo smo gledali svjetlucavu tamu mora, a zatim sam jednostavno Tinu naslonio na zidić, skinuo njezine gaćice i ušao u nju držeći u lijevoj ruci bocu s vinom. Usred ljubavnog čina povremeno bih nag- nuo bocu i pio. I Tina je pila iz boce. Ljubav je osvijetlila noćno nebo osuto zvijezda- ma. Nikako nismo mogli prestati. Pred zoru smo opet jeli sendviče, pili preostalo vino, gledali more i Lokrum. Stanovali smo blizu Straduna u ulici Prijeko. Večerali smo na brodovima i na terasama raznih restauracija. Gledali smo kazališnu predsta- vu na Gundulićevoj poljani. Šetali smo Porporelom ližući goleme sladolede. Slušali smo Himnu slobodi Jakova Gotovca. Tina Globan, jebežljiva neuredna ženo, jesi li ikad nakon Dubrovnika više voljela crepove na krovovima mediteranskih kuća? Sje- ćaš se, jutarnja zvijezda svijetlila je kada smo odlazili iz Dubrovnika, iz renesansno- ga grada tvoje i moje mladosti. Jedne noći Tina i ja na Stradunu pijuckamo skupo piće starog francuskog opata i sjećamo se kako je Tina jučer poslije ručka iz čiste zajebancije ukrala nekoliko čaša iz restorana. Jednostavno ih je stavila u veliku torbu za plažu ne trepnuvši okom. Ljetovanje s Tinom. Bilo je to jedno od onih ljetovanja kad se čovjeku čini da je poludio od uživanja. I doista smo poludjeli. Svaki dan smo bili ludi od ljubavi. Na brodiću za otočić Lokrum jednoga jutra doslovno smo polu- djeli. Gurnuo sam jezik u njena usta, onda je ona gurnula svoj u moja. Izvadio sam zatimTininu bujnu sisu i ljubio je, milovao, grickao i sisao. Turisti na brodiću zabe- zeknuto su nas gledali. Tina mi je mrsila kosu i govorila: „Gnječi mi sisu, gnječi je, gnječi, dragi!“ Tina mi je poslije rekla da je kao kroz maglu vidjela začuđena lica tu- rista, ali da je toliko uživala pa nije za to marila, te je bez grižnje savjesti lebdjela negdje visoko na nebu. Neprekidno smo se gledali i pričali o našoj velikoj ljubavi, najvećoj u Zagrebu, u Hrvatskoj, u svijetu. Jednom smo se oko ponoći rasplakali od sreće sjedeći na kamenu ispred Kneževa dvora. Rekao sam Tini da smo mi cjelina samo u ljubavi i da kao pojedinci ne postojimo. Čudne li rečenice. Sad mi izgleda banalna. Tad mi se činila duboka kao Hegelova Fenomenologija duha . Moram odag- nati nestrpljivost. Kiki će doći u Zagreb. Marko, zaboga, budi malo strpljiv! Sjećam se svake crtice našeg ljetovanja. Sjećam se kako sam jednog jutra nosio Tinu na ru-