Nova Istra

58 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Milko VALENT ramo mejlovima i porukama punim ljubavnih izjava, lijepih aluzija, ali to nije to. Jednom smo se čuli i mobitelom, ali ni to nije to. Želim Kiki vidjeti, dodirnuti, dr- žati je za ruku. Dubravka dobro prati moj radni ritam. Upozorava me na zanimljive detalje Dubrovnika, pokazuje mi zanimljive ljude. Odgovori na moje reportersko pitanje su ludi, toliko ludi da luđi ne mogu biti. Ujedinjenje Europe je smiješno građanima nekadašnje Dubrovačke Republike i turistima pa daju većinom šaljive odgovore. Postavljati takvo pitanje ljudima opijenim ljepotom Dubrovnika jest doi- sta neobičan posao. Reportaže sam napravio ispred Kneževa dvora, kod velike Ono- frijeve česme, na zidinama, to jest na stepenicama ispred kule Minčete, i na cijelom Stradunu – od Onofrijeve česme pa do Crkve sv. Vlaha i Orlandova stupa. Intervju- irao 57 ljudi, tonskog zapisa 61 minuta i 9 sekundi. Na Stradunu sam sreo kolegu koji mi još uvijek nije odgovorio na onaj mejl koji sam mu poslao u travnju. Pa zašto nisi? Čuj, sorry , više ne znam. Tako mi svetog Vlaha, zaboravio sam. Odjebi sjebani gòsparu!, rekoh i krenuh dalje s mojom asistenticom Dubravkom. Ona se smije. Kaže da ga poznaje. Totalni bezveznjak, rekla je i uhvatila me spontano ispod ruke. Jebiga, Marko, malo sam se zaljubila u tebe, znaš. Već u restoranu na Pilama kad smo pili travaricu. Ja nisam normalna. Pjer mi je rekao da ti budem pri ruci. Pa, evo, ja to i doslovno jesam. Već prvoga dana pozvao sam Dubravku na večeru i ispričao joj sve o Kiki, o mojoj jedva podnošljivoj nestrpljivosti, o opojnom ljetovanju s mo- jom ženom prije nekoliko godina u Dubrovniku. Dube je rekla da se opustim. Ona će me izmasirati večeras u sobi kod moje gazdarice Ljube ako želim. Gospòđa neće zamjeriti, one su stare prijateljice. Iz očaja dopustio sam joj to. Trajalo je do jutra. Dube se očito zaželjela mlađeg muškarca. Pitanje se odnosi na mene: jesam li to s Dubravkom učinio iz očaja da smirim nestrpljivost ili sam je poželio? Iskreno reče- no, istina je i jedno i drugo. Sjećanja, sjećanja na ljetovanje s Tinom. Svakodnevne jutarnje travarice i kave u Gradskoj kavani, apetit slab. Dube me sućutno drži za ruku. Svaki dan doručkujemo, ručamo i večeramo u nekom od brojnih dubrovačkih restorana. Uvijek ostavim pola obroka, ali uvijek popijem pola litre crnog vina. Dube također voli crno vino. I stasite snažne mlade muškarce, dodaje s vragolastim osmi- jehom. E, Dube moja, u zadnje vrijeme sve djevojke koje srećem po Europi vole vino i stasite muškarce. Sjećanja. Ljetovanje s Tinom. Na Lokrumu se toliko zaljubila u onu veliku kornjaču da sam postao ljubomoran. Na kornjaču! Bili smo i na nekom koncertu u atriju Kneževa dvora. U sjećanju i najdraži snimci. Marko na gradskoj plaži čvrsto drži ud i piša, snimila Tina. Lijepa Tina Globan na Srđu, a Dubrovnik i Lokrum kao na dlanu iza njezinih leđa. Ona u ljubičastoj majici bez rukava, snimio Marko. Svakog bi dana odlazili na Lokrum. Dvadeset dana kupali smo se na mjesti- ma za obične kupače i na mjestima za nudiste. Jednom smo se čak skrivećki seksual- no razularili na jednoj stijeni. Divlje smo se ljubili na Lokrumu. Gnjurali smo se i