Nova Istra

55 Milko VALENT SUVREMENA KNJIŽEVNOST da posegnem duboko u svoju podsvijest i oštrim skalpelom brutalnog detektivskog ispitivanja iskopam tu čuvenu i opće prihvaćenu normalnost. Hm, vidim da sam zabrazdio u Freudovu kuhinju u kojoj je, doduše, toplo, ali gazda kuhinje isijava ledenu proračunatost. Oh, to je tako europski! On je lažljivac koji „seksualno opći“ odnosno „održava intimne odnose“ (odlični izrazi!) s pacijenticama, čak i s onima koje su mu u rodu, ako možemo vjerovati biografima, a sve pod tobožnjom znan- stvenom izlikom da će sve ono što s njima doživi upotrijebiti u gradnji svoje psiho- analitičke zgrade. Svašta! Želudac me boli od praznine koju sam osjetio na rastanku s Kiki. Je li ona utje- lovljenje mojeg sna o ljubavi? Njezina neurednost i njezina ovisnost o kokainu na- jednom su nevažne u ovom vozilu na gumenim kotačima. Gumenim kotačima?! Jesam li ja rekao da postoje mnogi ljudi koji, kao i gumeni kotači, ne misle dublje od asfaltirane površine po kojoj se gibaju? Ili je to rekao netko drugi? Ali pusti kotače! Radije misli o higijeni praznine. Mislim. Praznina je govno koje treba što prije i što brže istisnuti iz organizma. Raznježim se od pomisli na Kikine čarobne higijenske kvadratiće. Kako ću se spasiti od praznine? Dobro, u Frankfurtu ću pišati, obrisati ud jednim higijenskim kvadratićem i tako se malo opustiti, a zatim popušiti na br- zinu dvije-tri cigarete. I to je nešto, ali to je ipak premalo. Treba nekako izdržati do zagrebačkog Autobusnog kolodvora i poznatih pitomih slika njegovih perona. Hoću li poludjeti? Otvaram laptop, provjeravam poštu. Opet neki gadan Tinin mejl u kojem opet i opet spominje fantastično uređenu „Dnevnu sobu Fride Kahlo i Tine Globan“ sa čistim prozorima, koju moram vidjeti (kurzivi Tinini). E, a da bih vidio tu sobu, moram doći, dakako, na Marulićev trg.„Jebi se, bejbi! I ti i Frida Kah- lo“, pomislih zatvarajući laptop. Praznina je odvratan osjećaj. Punim je kreativnom nostalgijom. Što je to kreativna nostalgija? Ima li ona veze s kvantnom fizikom? Vjerojatno ima. Što radi kreativna nostalgija? Koristi Kikine čarobne higijenske kvadratiće. Briše ružna smeđa i žuta sjećanja, a oživljuje lijepa. Mislim o svemu li- jepom što sam proživio s Kiki: kako smo pili vino u raznim prilikama, izlazili u Three Sisters i u Schuim na pivo i ručak, odlazili u muzeje, na koncerte i kazališne predstave, večerali na gradilištu u Dijkgravenlaanu, šetali Amsterdamom dok sam radio reportaže. Vrtim tisuću slika, ali bol i dalje traje. Iako je praznina prazna, jer je nedostatak nekoga ili nečega, praznina boli. Zaključak: praznina nije prazna. Osjećam je kao jaku nadutost nakon tri dana začepljenja. Pokušavam je istisnuti i obrisati higijenskim kvadratićima, ali ne mogu. Autobus vozi predviđenom brzinom. Bol koju uzrokuje praznina izazvana za- ljubljenošću ublažile su dvije djevojke koje su sjedile na lijevoj strani nasuprot mojeg sjedala i neprekidno se smijale brbljajući na nizozemskom. –Hajde da se upoznamo i da malo pričamo o svemu što tišti nas mlade – rekao sam. Složile su se. Podijelio