Nova Istra

50 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Tomislav DOMOVIĆ sijevaj sijevaj sječivo pretopi u čokoladni mač među djecom budi dijete najveće među utopljenicima obasjani remorker na vodi sijevaj sijevaj kao nezgoda brža od osti i šarlaha pred pramcem razmakni zrak kao dugogodišnju korotu zapečene ljuske na bliskom licu žacni poludjelom elisom prisjećanja i sanja pokopanih sijevaj sijevaj iznad briga zaostalih u požnjevenu polju i zaigraj svjetlom ljubeći i one koji za kalež ne haju tvoje ukroćene vatre propinju se kao pustopašni vitorozi neočekivano iz obora pušteni na spasonosne pašnjake sijevaj sijevaj u maglovitu večer kad u potaji hljeb raste kao duša nevina i neodlučno srce zvoni na počinak iza takve ognjenosti ne ostaju spaljene kuće i osmudjelina ne udara na pospremljeno posoblje sijevaj sijevaj sjaj kao iskonska luč iz koje rađaju se ljudi u kojoj žive ljudi s kojom umiru ljudi voljni biti svjetlo u ravnici