Nova Istra

47 Tomislav DOMOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST teci teci iz stalagmita procuri kao oslobođeno mumljanje zemlje kao mlaz što će zalijevati gromove oblikujući nesmiljenu tutnjavu u klavijaturske tipke teci teci pored olupina natiskanih iz čvrste stijene brizgaj iz nezaborava svaka kap bit će vrelo za usahle usjeve i pojilište za napaćenu čeljad sav čemer nestat će u grotlu teci teci vijugaj prijatelje obiđi priđi strmim obalama posred struje nek zamahnu svoju žeđ a ti privuci ih na tamno dno ne bi li jednom kad izmigolje iz procijepa postali riječna livada koju dobri sni kose teci teci preko brana i preko razbora u tisućama obraslih rukavaca skrij utve i labudove strepnje i molitve stihove što kao tihi žišci na mirnoj površini žmirkaju i ispod staklastog svoda namiguju urotnicima polijegalim u sjenokoši razoružanim posramljenim sjajem u kojem oprali su oči i progledali