Nova Istra

21 Dubravko JELAČIĆ BUŽIMSKI SUVREMENA KNJIŽEVNOST – Čitao sam njegov roman Kroz šibe . Zanimljiva proza – zaklima glavomVladek. – Ja sam ga pročitao kompletnog. Čak i zbirku eseja, kritika i feljtona Kamena s ramena . Njegovi ekscesi, pijanstva, svađe, pa čak i tučnjave... sklonost dijaboličnom i mističnom... to njegovo ludilo strašno mi je imponiralo u to vrijeme. Posebno su na mene djelovale Lude priče . – Mislite da je stvarno bio lud? – Ne znam. Vjerojatno. Ali i ja sam htio biti lud. Mislio sam da je to dobar azil za izdvojenost. Samoću. Kad je čovjeku dvadeset godina onda priželjkuje na svojim leđima više vražja nego anđeoska krila. Bože, kako se to brzo mijenja. – Hoćete napokon reći o čemu se radi? – Krivotvorio sam Donadinija. – Krivotvorili ste ga?! Kako? Potpisali ste neku njegovu priču? – Ne napisao sam svoju priču pod njegovim imenom. – I ? – Napisao sam je inspiriran njegovom najpoznatijom pripovijetkom Đavo gospo- dina Andrije Petrovića . Mnogi je drže i najboljom. Jednom od najboljih ekspresioni- stičkih priča toga vremena. – I što se dogodilo? – U njegovoj priči đavo dolazi na balkon gospodina Andrije Petrovića i nakon razgovora u kojem mu predbacuje mnogo licemjernih postupaka u životu, a najviše spoznaju o nevjeri vlastite supruge s njegovim šefom, suočava ga s vlastitom savje- šću. Sve završava tragičnom smrću Andrije Petrovića. – Zanimljivo. Nisam čitao, ali mi donesite. A što ste vi napisali? – Napisao sam, ili sam bar pokušao u njegovom stilu napisati, prvi susret s đav- lom. Shvaćate, kao da su bila dva. Onda sam tu priču poslao u jedan naš ugledni časopis za književnost. U popratnom sam pismu rekao da je to priča koju sam našao u jednom starom fasciklu u podrumu i kako mi se čini da pripada njemu iako nije potpisana. Prije toga sam dobro proučio njegovu biografiju, mjesta gdje je živio, za- lazio, pio... čak sam se znao i potpisati njegovim imenom. Napomenuo sam u pismu da sebe ostavljam u anonimnosti smatrajući da je dovoljno to što na svjetlo dana iznosim nepoznato djelo jednoga značajnog pisca. Vladek me pažljivo motrio. –Moram priznati da ovako što još nisam čuo. Šteta što vam interes nije usmjeren prema korisnijim stvarima. Stekli biste bogatstvo. Jesu li nasjeli i objavili priču? – Ne, naravno da nisu nasjeli. Ali su je objavili. Uz popratni tekst koji je napisao kritičar koji se bavio Donadinijem, dr. prof. Branimir Zane. – O čemu je dotični mudroslovio? – Napisao je kako se radi o čudnom i pomalo smiješnom pokušaju literarnog