Nova Istra

19 Dubravko JELAČIĆ BUŽIMSKI SUVREMENA KNJIŽEVNOST zili prekontrolirati jesu li dragocjeni tuljci na mjestu, ali kulminacija priče stiže tek nakon punih pet godina. – Što se dogodilo? – upita drugi predstavnik gunja i opanka , koji do tada nije sudjelovao u razgovoru. – Momci su izveli malu predstavu koja je izgledala kao spontani nalaz predme- ta čiji se sadržaj ne zna. Naravno, prije toga pobrinuli su se da osiguraju desetak svjedoka o autentičnom vađenju tuljaca u kojima se kriju nepoznata djela Amadea Modiglianija. – To je masterpiece ! – ne skrivajući oduševljenje, uskliknuo je kazališni redatelj pogladivši brkove još bržim kretnjama. – Jesu im kupili tu priču? – Naravno! – nasmijao se Vladek. – Bilo je desetak novinskih tekstova o tome tko je i kako spremio ta platna u Seinu. Neki su tvrdili da je to učinio samModiglia- ni, neki su ispričali cijele storije o ukradenim i na neobičan način skrivenim djelima, javili su se i svjedoci, no nitko nije doveo u pitanje autentičnost slika. Nekoliko je stručnjaka potvrdilo da je riječ o pravim originalima i slike su prodane za bajoslovne novce na aukcijama. A znate što je u cijeloj toj igri najbolje? Nitko nije ništa pitao, jer to je bilo retoričko pitanje na koje smo svi znali odgo- vor. Barem kad je Vladek u pitanju. – Naravno, najbolji je taj scenarij za odličnu filmsku priču. Netko je tad spomenuo genijalnog Erica Hebborna, slikara rođenog u sirotinj- skim dijelovima Londona, koji je tako čudesno krivotvorio djela Rubensa, Tiepola, Van Dycka, Breughela, Mantegne, koje su najveći svjetski znalci proglasili auten- tičnima, sve dok ih sam Hebborn nije u svojoj knjizi razuvjerio, pljunuvši na svu tu umišljenu snobovsku žgadiju koja je izvlačila profit iz njegove genijalnosti. Profesori povijesti i zemljopisa gotovo su se posvađali oko autentičnosti „Proto- kola Sionskih mudraca“. Profesor zemljopisa gorljivo je tvrdio da se radi o originalu koji potječe s prvoga Cionističkog kongresa u Baselu s konca 19. stoljeća i da je svih 24 Protokola prvi put objelodanio ruski mistik Sergej Nilus, te da je u njima skovan plan kako da uz pomoć lukavstva, prijevara, obmanjivanja, novca i sile, Ži- dovi zavladaju svijetom. Profesor povijesti jednakom mu je žustrinom, otpuhujući nervozno dimove i paleći lulu koja se stalno gasila, odgovarao kako je riječ o podlom antisemitskom falsifikatu, koji je nastao kompiliranjem djela francuskoga satiričara Mauricea Jolyja, a da su kasnije još dodani dijelovi iz romana pod nazivom Biarritz , Johna Retcliffa, što je bio pseudonim iza kojega se krio njemački pisac Hermann Goedsche. Profesor zemljopisa tad je povišenim glasom citirao neke rečenice američkog tvorničara Henryja Forda i pokrštenog Židova, engleskog premijera iz viktorijanske ere, Benjamina Disraelija, koje su išle u prilog njegove tvrdnje.