Nova Istra

17 Dubravko JELAČIĆ BUŽIMSKI SUVREMENA KNJIŽEVNOST – Eoantrophus dowsoni, tako se zvalo to čudo za koje je on tvrdio da je prona- đeno u nekoj jami u Sussexu, u Engleskoj, davne 1912. godine. Slavili su ga kao genijalca da je pronašao primjer prijelazne veze između majmuna i čovjeka i trebalo je četrdeset godina da se to raskrinka kao prevara. Čak je Prirodoslovni muzej u Londonu morao sa stidom ukloniti tu krivotvorinu. Jedan od prisutnih, profesor zemljopisa, grohotom se nasmijao trljajući veselo dlanove. – Krasno. Jedan prevarant Charles, koji nas je plašio majmunima, raskrinkan je. Doći će vrijeme i za drugog lažnog engleskog Charlesa. – Kojega? – znatiželjno će profesor povijesti. Lula je bila do pola popušena i pri vrhu se skupio pepeo. On ponovno zaokruži upaljačem i fini mirisni pramenovi krenuše kroz kavanu. – Darwina! Sad su se smijali svi. Redatelj iz „ gunj i opanak “ sekcije rukom diskretno mahne konobaru. Stizalo je novo piće i on ga polako prinese ustima te ispije mali gutljaj. – Spomenuo sam Modiglianija – vratio se na temu o slikarima. – S njim je tek čudno u svijetu krivotvorina. Nedugo sam čitao u jednom ozbiljnom časopisu za povijest umjetnost, iz pera relevantnih stručnjaka, da na jedno originalno njegovo platno dolaze tri falsifikata. – Tri? – opet je reagirao meditativni redatelj. – Mislim da je to pretjerano. – Citiram vam mišljenje stručnjaka. Ali kad malo bolje pogledate, sve te gospođe duguljastih lica i golih guzica i nisu težak plijen za falsificiranje. To i nije neko slikar- stvo od kojeg bi vam zastajao dah. – Vama možda nije, ali ja ga držim značajnim umjetnikom. – Možda ako pridodate sve one silne aktove koje su drugi naslikali. Ponekad i bolje od njega u njegovoj maniri. – Otkud vam te informacije? – sumnjičav je bio medidativac . – Nekoliko je aukcijskih kuća bilo na sto muka, jer među onim što su izložili trideset posto nije bilo njegovo. – O tom su vas osobno izvijestili? – cinično mu uzvrati sugovornik. – Mene, između stotitnu tisuća drugih, u velikom članku u novinama. Vas su vjerojatno zaboravili, ali kad to uđe u enciklopedije, onda ćete i vi saznati – istom mjerom uzvrati mu gunjaš . – Modigliani je bio boem, pijanac, – upadne u razgovor kazališni redatelj, gladeći brzim kretnjama svoje guste brkove, u trenutku kad je„ otvoreni i grubi gunjaš “ prino- sio čašicu s oštrim pićem i otpio novi gutljaj – neuredno se odnosio prema vlastitom radu i nije evidentirao svoja djela. Onaj čuveni ležeći akt vjerojatno se nalazi u dese- tak privatnih kolekcija svuda po svijetu.