Nova Istra

16 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Dubravko JELAČIĆ BUŽIMSKI – Zanimljivo je to s tim falsifikatima – predstavnik „ lirsko meditativne grupe “ la- gano je podigao ruku u zrak i njegov tihi glas, u kojem je uvijek bilo pritajene uzno- sitosti, vratio je stolu tišinu. Kako je njegova rečenica ostala bez nastavka, stekao se dojam da želi pozornost ravnu onoj koju ima svećenik za vrijeme mise. Usredo- točenost na vlastitu važnost bila je i inače glavna značajka kojom je sudjelovao u razgovorima u kavani „Corso“. – Sve je danas izloženo falsificiranju. Ništa nije pošteđeno. Igračke, alkoholna pića, tekstilni proizvodi, kozmetika, hrana, auto-dijelovi, spomenite bilo što, sve ima svoj lažni alter ego. – Što želite reći? – upita jedan u kutu nikome na putu . – Da više i ne znamo pravu vrijednost originala. Toliko je toga u opticaju da su se izbrisale granice. Osim možda u umjetnosti. Jednog božanskog Bacha ili Arcangela Corellija nemoguće je falsificirati. – Nije točno – uzviknuo je predstavnik grupe „ gunj i opanak “ i pri tom na pola ispraznio čašicu u kojoj se žutio konjak. – Bedastoća. Tek u umjetnosti ima toga ko dreka! Njegova konverzacija za stolom bila je često u skladu sa stihom američkog pjesni- ka Vachela Lindsaya „volim vaš način otvoren i grub“. – Pogledajte stotine krivotvorina u slikarstvu, – nastavio je – Rubens, Rem- brandt, Botticelli, Van Gogh... veliki slikari. O impresionistima i Modiglianiju da ne govorim. Zar mislite da su glazba i književnost od toga pošteđene? Na spomen književnosti osjetih kako su me prošli trnci, ali to nitko nije mogao primijetiti. –Ma, molim vas, ja sam govorio o najvećima. O djelima koje je nadahnula božan- ska ruka. – Bio je tih, polagan i uporan u svojem stavu meditativac . Profesor povijesti igrao se s lulom. Bili su to ritualni pokreti. Rastavio je usnik od glave lule i stavio keramičko-plastični filtar unutra. Ostali se nisu uključivali u razgovor, a Vladek je nalakćen pažljivo slušao. – Složio bih se s tom tvrdnjom da se od genijalnog falsifikata nije lako obraniti – nastavio je profesor, vješto palcem, kažiprstom i srednjim prstom sipajući duhan u lulu. Bio je to mirisni „Old Dublin“ i on ga nježno pritisne. – Čak ni znanost nije toga pošteđena. Ne znam znate li za slučaj Charlesa Dowsona? Bio je advokat, ali napravio je jednu od najbesramnijih krivotvorina u znanstvenom pogledu. Prevario je vrhunske stručnjake i znanstvenike tako što je lijepio dijelove glave orangutana s ljudskom. I dodao još zube od vodenog konja. Profesor je upaljačem kružio preko cijele površine duhana u luli polako uvlačeći i ispuhujući dugačke dimove. Divan aromatični miris irskog duhana raspršio se preko stola.