Nova Istra

15 Dubravko JELAČIĆ BUŽIMSKI SUVREMENA KNJIŽEVNOST – Kako znate da je smeće? – s većinom za stolom bio je na Vi i to je bila dodatna elegancija u atmosferi njegove kavanske konverzacije. – A što bi moglo biti? Tko zna gdje je proizvedeno? U Kini... Koreji... Tajlandu... Pravi Rolex je švicarska marka s ugledom, s tradicijom. – Znam, znam – brzo je uzvratio Vladek kao da ga ova objašnjenja nerviraju. – Je li taj sat pokazivao vrijeme? – Naravno, – odgovorio je zbunjeno redatelj – pa to je sat. – Pokazivao je vrijeme, izgledao je kao pravi Rolex, samo je proizveden u Kini za sto puta manju cijenu... i to vas smeta. Smeta vas što je falsifikat? – Vladek, zaboga, zar Vas ne? – Ne, mene to ne smeta jer znam razliku između tog„smeća“ i vašeg bajnog origi- nala. Švicarski proizvod ima malo povećalo tamo gdje se pokazuje datum, a „kinez“ ili „korejac“ vjerojatno obično staklo. I kazaljke su na originalu bešumne. Ne čuje se tik-tak, tik-tak. I što s tim? Tik-tak, tik-tak! Jednog se čuje, drugoga ne. I jedan i drugi pokazuju točno vrijeme, a to je, koliko je meni poznato, jedini razlog zašto netko treba sat. Nekolicina prisutnih nasmijala se. No redatelj „ cocktaila i akontacije “ nije prihva- ćao te argumente. – Točno, točno, uz sve što ste naveli, razlika je naravno i u kvaliteti materijala. Marka je marka. Tradicija. Vrhunski proizvod. – Da, ali košta kao da će vam mjeriti vrijeme i na onom svijetu. A svašta se u me- đuvremenu može dogoditi. Izgubite ga... netko ga ukrade... razbije se o tvrdi pred- met... izgubili ste imanje, a i onaj falsifikat za sitniš bez greške pokazuje vrijeme. Uostalom, tko vam garantira da netko od tih švicarskih lihvara ne lijepi svoju marku na nešto što je pod malo većom kontrolom proizvedeno također u Koreji? – Ma otkud vam to? – čudio se zagovaratelj zapadnjačke kvalitete i pouzdanosti. – Iz života u maloj hrvatskoj sredini, koja je na vlastitoj koži bezbroj puta osjeti- la moralne principe Europe. Tik-tak, tik-tak. Licemjerna prdimahovina. Na strani sam korejskog sata i švercera koji ga prodaje po cijeni po kojoj bi trebalo prodavati i pravi Rolex exploatator. – Rolex explorer – popravi ga namrgođeni redatelj. – Ne, dobro sam rekao, – uzvrati mirno Vladek – sat koji košta kao auto s gara- žom i ljetovanjem, eksploatator je taštine. Explorer je onaj kod švercera jer ako mu se što dogodi, nećete zbog njega posijediti. Ja jedan takav nosim već godinama. Bio je jeftiniji i od ovog što je vama ponuđen i stižem svuda na vrijeme. Sad je smijeh već zarazio i ostatak stola, tako da ni redatelju koji je branio auten- tičnost švicarske marke nije preostalo ništa drugo već da slegne ramenima i pridruži se veselom raspoloženju. Konobar je donio pića i opet se odgegao prema šanku.