Nova Istra

66 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Milko VALENT titim riječima „ludo biće puno paradoksa“. Primjerice, ona je aktivistica, ljubiteljica životinja i zagovarateljica njihovih prava, koja uz povrće svakodnevno jede meso, sve vrste mesa, a najviše voli krvavi biftek na žaru s povrćem i dobro pržene ovčje bubre- ge. Što se tiče prženih ovčjih bubrega, s osmijehom ističe da voli tek jedva primjetan okus urina koji osjeti pri svakom zalogaju, pa zbog toga bubrege voli polako žvakati. – Pa gdje se danas uopće mogu nabaviti ovčji bubrezi?! – upitao sam je začuđeno. – Ima ih na kraju Portobello Roada jedan stari mesar, majstor sklon tradicionalnoj pre- hrani. Kod njega moj tata redovito nabavlja razne mesne specijalitete. Tako ponekad naleti i na svinjsku slezenu od koje se pravi dobar škotski paprikaš – rekla je Suzanne. Gledam njezino zadovoljno lice. Otkad se probudila, neprekidno se smiješi. Na zaslonu kompjutora svečano vijori europska zastava; dvanaest žutih zvijezda u kru- gu leprša na tamnoplavoj podlozi precizno programiranih valova ispod kojih piše: „U Europu, u Europu!“ Suzanne gola sjedi na stolcu i s uživanjem jede svoj doručak, dok ja šaljem tonski zapis reportaže u redakciju. Tekstualni dio sam već poslao, pa se zadovoljno protežem gledajući naizmjence Suzanne na stolcu i zastavu Europske Unije na svojem laptopu. U jednom trenutku, nakon što mi je objasnila što su to fobije, i nabrojila ih, Suzanne je punim ustima prezrivo rekla da je žute zvijezde neodoljivo podsjećaju na light verziju heroina i nehajno zagrizla u još jedan zgužvan mini-muffin sa čokoladom, i to onaj iz vakumirane vrećice. (Kako može usred ljeta jesti te ljepljive vakumirane kolačiće?! Pogledao sam na termometar. Tek je jutro, a temperatura se već popela iznad 23 °C.) A ja sam rekao da me žute zvijezde pod- sjećaju na zlato, suncokret, Židove, dinju, ludnicu i pustinju. Za samo tjedan dana druženja, divlja Suzanne i ja smo se fantastično uigrali u neopterećenom izjavlji- vanju besmislica ili prividnih besmislica. Možda se to zbiva zbog novog toplotnog udara u kolovozu i uopće zbog velikih ljetnih vrućina koje su ove godine žestoko zahvatile cijelu Europu već sredinom lipnja. – Dođi u moj bludni krevet, Marko, i ne boj se ovih slika na zidu, rekla je Su- zanne. Volim realistične, ružne, odvratne scene života. Takva je i Europa koja će se uskoro potpuno raspasti – rekla je Suzanne kao da zna za mišljenje Željka Gorgića o toj temi. – Ja volim Luciana i Francisa. Volim njihove slike. Ali to je psihološki objašnjivo. Ja sam prirodna žena i sve umjetno prezirem. Nalickane žanrovske scene ne zanimaju me. Želim osjetiti prirodni život koji je katkada grub i brutalan, a ne ono, moj dragi breskvin cvijete, dušice moja, joj, ah, joj. Ili ono: Hi, honey, I’m home! Ili ono: Kad ćemo na medeni mjesec? Etc. Ja sam tvoja mala fufica, Marko. So what! Na ovom krevetu želim biti uvijek tvoja lijepa fufa i tvoja krava. Svaka prava žena je kao zdrava krava dobre pasmine. I prava fufa. Želim biti tvoja krava i tvoja fufa. To ti ponavljam, iako si mi rekao da ti je to isto govorila Tina. Tina je u pravu. Treba