Nova Istra

58 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ MALI: Svaka čast! Ovoga si puta na svom mjestu! Bravo! Popravljaš se!... Zbogom!... MALI nestaje kroz prozor odakle je i upao u sobu. 17. NOVINAR se upravo vratio kući. Pio je, ali tek toliko da mu se „razveže jezik“. Pod mišicom mu je čitav naramak novina, rukopisa. NOVINAR: Dobra večer, gospodo… ŽENA: Pil si. NOVINAR: Je… točno je! Pio sam… ( Kćeri ) Jesi vidjela kako mene tvoja mama shvaća u dušu!... a… ŽENA: A ja nemam… NOVINAR: Pa nisam trošio… ( baci novčanice na stol ) ...Evo, sve je tu što sam posudio!... Bio sam čašćen, gospođo!... Čovjeku je izišla knjiga… ( baci na stol knjigu ) …pa je častio!... A moja neće „do daljnjega“ izići… ( spusti novine i u njima svoj rukopis knjige na stol ) ...pa sam pio!... Eto, i to je, gospođo, sve. Sjedne. KĆER mu priđe, poljubi ga. KĆER: Opet su te ljutili! NOVINAR: Ah! Oguglao sam ja već! A gdje ti je tvoj gospodin brat?! SIN: Tu sam. Dobra večer. NOVINAR: O! Što je reći?... to ćemo proslaviti, a?... SIN: Moram izići. NOVINAR: Dajte nam neko piće… Ja bih gemištek, a? ŽENA donese piće. NOVINAR: Čujte, gospodo, ne šalim se više: gospoda su me izgleda odlučila skroz prignječiti… Ivanov, Horvath, Banović i sva ta bratija… Evo, Ivanov mi je vratio knjigu! ( oponaša ga ) „Tipografija“ koja je i vlasnik „Dnevnoga lista“ u ovim okolnostima do daljnjega ne može tiskati Vašu knjigu, kolega! Žao mi je!...