Nova Istra

52 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ Utrčaše u otvorenu kočiju, hitro zalupiše vrata i kočija jurne iz dvorišta, pa cestom mimo kuća koje od ceste dijeli odvodni jarak. Prolaze pokraj veće dvokatne kuće s dućanom u čitavu prizemlju, ponad vrata velika ploča s natipsom: MJEŠOVITA ROBA – PETAR GALIĆ. PETAR GALIĆ – II. NAKUPAC upravo ispraća otmjena gospodina i gospođu iz svoga dućana, uslužno. MALI: Ma… ča ja to vidin?!... Žuti! ŽUTI: Ča je?! ABRAM: Što sad bi?... MALI: Pa to je… ŽUTI: Je!... MALI: To je naš prijatelj! CIGO: Koji? ABRAM: ( Cigi ) Što smo ga ostavili u gaćama! MALI: Lažov! Naš prijatelj lažov!... ŽUTI: Petar Galić. Pa da… pa Vuk nam je rekao da on tu ima dućan i gostionicu! MALI: ( smijući se ) Baš lijepo!... zapantit ću to!... Svakako ću ovo zapantit!... Kočija ravničarskom cestom. Suton će uskoro, voze u večernji mrak. MALI: ( zureći u svoj džepni sat ) Samo da svi budu na vrijeme… ŽUTI: Ne brini se!.. Bura i Vrba ne kasne! MALI: Nikada se ne zna! ŽUTI: Za ovaj put sam siguran! Ovo je velik zalogaj i svi to znaju! MALI: Baš zato! ŽUTI: Smiri se. MALI: Hm!... Kočija se zaustavi. ŽUTI izađe i uspinje se do KOČIJAŠA. Krenu. Uskoro počinje ograda PILANE od ceste omeđena redom jablana. Okrenu sporednom cestom prema ulazu na imanje pilane. Prolaze mimo posljednjih radnika što se vraćaju s posla kućama. Iza jednoga zaklona izlazi VUK, i on je u uniformi, daje znak ŽUTOME,