Nova Istra

45 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Ulaze kroz velika vrata TVORNICE KOŽE, što im ih otvori STRAŽAR. Zadnji ulazi policijski auto. Zatvore se velika tvornička vrata. U tvorničkom dvorištu dočekuju ih radnici. POVICI: Ubojice! Ubojice! Špekulanti! Lopovi! Lopovi! Ubojice! Ispred uprave Tvornice autobomili se zaustavljaju. Iz prvoga izlazi Banović i njegov SAVJETNIK, s hrpom papira, akata. Iz drugoga izlazi gospodin PREDSJEDNIK SUDBENOG STOLA i SUDSKI PISAR, također s bremenom papira, akata. Iz trećega auta izlaze dva GOSPODINA. Policijskom autu ne otvaraju se vrata, ostaje, miruje, čeka. Žurno ulaze u upravnu zgradu Tvornice. Dočekaše ih DIREKTOR Tvornice i nekolicina njegovih pomoćnika. DIREKTOR: Dobar dan, gospodine Banoviću, gospodine predsjedniče!... gospodo izvršitelji!... Nažalost, okolnosti su takve da se ne možemo ničemu radovati…, ali što se tu može, svatko mora izvršavati svoj posao onako kako mu pravila posla nalažu!... Izvolite, gospodo… ODGOVORI: Hvala BANOVIĆ: ( sjedajući ) Meni je zaista sve ovo veoma neugodno, ali svi smo svjedoci vremena u kojemu smo prisiljeni živjeti! PREDSJEDNIK: Vjerujem, gospodo, da mi nemamo što posebno u ovome slučaju reći… sve je neminovno vodilo likvidaciji i tako se moralo postupiti!... Znam, gospodo… Najednom neki kamen, komad cigle, razbije prozorsko okno i padne u prostoriju. BANOVIĆ: ( skočivši ) Što je to sad?! POM. DIREKTORA: Radnici. BANOVIĆ: Policiju! ( Savjetniku ) Policiju! Izvana se sve više čuju povici: Ubojice! Razbojnici! Lopovi! Ubojice! Razbojnici! I sve više kamenja, cigli... leti prema prozorima upravnih prostorija Tvornice kože.