Nova Istra

40 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan ŠEŠELJ II. NAKUPAC: Nisu mi imali više što oduzeti. I. NAKUPAC: A gaće?... ISTRAŽITELJ: Molim? DJEVOJKA se smije . I. NAKUPAC: Skinuli su ga… II. NAKUPAC: Da… je, tako je bilo… I. NAKUPAC: ( smijući se ) Ostavili su ga samo u gaćama!... II. NAKUPAC: Pa šta je u tome smiješno? I. NAKUPAC: Tako… II. NAKUPAC: I nju je skidao! Da. ISTRAŽITELJ: Tko vas je skidao? DJEVOJKA: ( uozbiljivši se ) Pa… nije me baš skidao… onaj mali… raskopčao me, tražio je, govorio je da traži novac, a ja sam sama izvadila novac i davala mu, a on opet nije htio vidjeti… nego… raskopčao mi košulju… II. NAKUPAC: ( priđe II. POLICAJCU, uzme mu ruku ) Ovom, lijevom je otkopčavao, a u desnoj je stalno isto držao pištolj! ( II. Policajcu ) Hajde, pokažite… II. POLICAJAC se zacrveni, povlači ruku, a II. NAKUPAC ga gura. II. NAKUPAC: No, pokažite… tako je bilo!... Smijeh, povici: Pokaži! Pokaži! II. POLICAJAC se izmiče. Smijeh. 8. Smijeh. Prostrana prostorija neke kuće, stana, na nekom neodređenu mjestu. MALI je sam uz prozor, kroz koji se jedva što može vidjeti od krošnje koja ga zastire, ostali se okupili oko ŽUTOKOSOGA koji im čita iz novina. MICA, naslonjena na leđa ŽUTOKOSOGA, VUK, ABRAM i STARI koji svako malo proviri iz kuhinje s velikom drvenom kuhačom u ruci. ABRAM šuti i bulji u ŽUTOKOSOGA, čekajući da ovaj nastavi čitati.