Nova Istra

25 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST U LUDILU SVE JE MOGUĆE Ponekad kada Svi zaspete Ustanem iz sna I prljavim prstima Blefiram Sve tamnije od sebe Kresnuvši upaljačem Na stranici neizgorive Rečenice Borislava Pekića: Samo u ludilu sve je moguće Probuđena pitaš me Što onda sviće Poput smrti osjećajno Gore li to možda toksični Premda pobožni suncokreti Zapaljeni izlazećim suncem? ZATVORENA BRBLJAONICA Nekoć sam se s pastusima propinjao prilikom svakog čitanja Šimićeva stiha Čovječe, ne hodaj malen ispod zvijezda A sada svaku pomisao na propanj Doživljavam poput izblijedjelog krika Koji se rasipa sa zvijezda i presađuje u oblačić iz krematorija.