Nova Istra

15 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST SEZONSKI IMIGRANT EDO POPOVIĆ Izašavši iz unutrašnje emigracije Već iza prvih stambenih kutija Stopalima sam osjećao mjesečinu Što su je upile trave uz cestu Ispraznivši pun mjehur Obilježio sam Svoj teritorij kontemplacije Piskutanje mladih sova Ne pobuđuje U meni osjećaj sujevjerja Niti ptičje mlijeko U njegovoj naprtnjači Što je izmuzao penjući se na Oltare Iz Ponoćnog boogiea Nije ostala ni suza žestice Sada u njegovim plućima Planina duhovno sagorijeva Bolesti oduzimajući budućnost. INTERNET-IDIOT Ogrubjelom sluhu dovikujem Nisam okorjeli ateist Nekog vraga moram propitivati Nezajažljiva jeka vlastitih zvukova Pojačava neugodu Od bliskih kontakata s ljudima Tri četvrtine Svježega glasa Samo za doručak Pojeo mi je fejs Poslije ni sebe ne čujem Niti kada noktima Grebem po sitnim tipkama Ponekad je to neočekivano dobro U tim darovanim trenucima Ženu doživljavam djevojčicom.