Nova Istra

138 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Vinko BREŠIĆ Šibenik, Bjelovar, Čakovec, Koprivnica…) s gotovo četrdesetak naslova. 8 Ritam i di- namiku književnoga života na jednoj strani mjere relativno stabilni i službeno više ili manje podržavani časopisi poput Republike , donekle i Krugova , s druge sve brojniji novi listovi među kojima i prve novine koje bi trebale biti ažurnije i aktualnije od časopisa. Prijelaznu ulogu u tome je imalo Književno ogledalo (1958.), odnosno Knji- ževna tribina (1959.) zagrebačkoga Lykosa u kojemu je mladi Špoljar već bio objavio dvije antologije – Ljubav pjesnika (1956.) i Smijeh i rane (1957.), a sada je Slavku Mihaliću pomagao uređivati Tribinu , koju će 1960. odmijeniti kulturni tjednik Tele- gram . 9 Istodobno Republika prerasta u svojevrsnu ilustriranu kulturnu reviju kojoj je i dalje na čelu Ivan Dončević sa svojim suradnikom Novakom Simićem, a njima će se početkom 1962. pridružiti kao treći urednik Krsto Špoljar i tu ostati sve do 1968. U međuvremenu Špoljar je postao tajnik i urednik biblioteke Pet stoljeća hrvatske književn osti, dok je Vaupotić već u akademskim vodama kao član Katedre za noviju hrvatsku književnost na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, a nakon što je neko vrijeme bio članom uredništva Matičina Kola , 1965. postao je i njegovim glavnim urednikom. No, još će se jednom naći ne samo kao suradnici po časopisima i knjiga- ma već i kao suradnici na još jednome, po mnogo čemu pionirskom, projektu. Riječ je o Lykosovu Književnom godišnjaku (1961.) u redakciji Krste Špoljara i Miroslava Vaupotića; prvi je u njemu posebno sastavio kalendar, a drugi krono- loški popis važnijih tiskanih djela hrvatskih pisaca, dok su obojica u suautorstvu s Davorom Kapetanićem sastavili pregled antologija jugoslavenskih književnosti te pseudonima 19. i 20. stoljeća, dopunjavajući magistralni rad Marcela Vidačića iz Akademijine Građe 1951. Najveći dio kalendara otpada na popis pisaca jugosla- venskih naroda, djelo 11 suradnika s urednicima, a sve skupa trebalo je „poslužiti školama i dnevnoj štampi kao podsjetnik za prigodne proslave pisaca“. 10 Riječ je, dakle, o kombinaciji almanaha (prvotno planiranoga za god. 1961.) i bibliograf- sko-leksikografskog djela kakvo dotad u nas nije postojalo te će zadugo popunjavati prazninu koja će tek u novije vrijeme biti ozbiljno sanirana. Napokon, nekako istodobno Vaupotić je dovršio svoju studiju o hrvatskim časo- 8 Usp. V. Brešić, Od Calendariuma do Knjigomata: vrlo kratka povijest hrvatskih časopisa , Zbornik radova 40. seminara Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, 2012., str. 183-198. 9 Osim ovih dviju antologija, koje su u svome žanru prve, naime, ljubavne i satirične lirike, Špoljar je sa Šimom Vučetićem priredio i antologiju Pripovjedači Zagrebu (1965.). Usp. Šime Vučetić, Moram zapisati u: Autobiografije hrvatskih pisaca (ur. V. Brešić), Zagreb, 1997., str. 940, te članak Hrvatske antologije u: V. Brešić, Teme novije hrvatske književnosti , Zagreb, 2001., str. 161-178. 10 Usp. Urednici, Napomene , Književni godišnjak , Zagreb, 1961., str. 333.