GOSPA OD ŠKRPJELA, poema Daniela Načinovića
2. izdanje kod istoga nakladnika
_____
mekani uvez
46 str., ilustrirano
19.5 x 13 cm
80 kn / 11 €
narudžbe:
info@dhk-pula.hr; 052/218-372
katalog izdanja: https://www.dhk-pula.hr/katalog-izdanja/
_____
Gospa od Škrpjela – nadomak Perasta, znamenit otočić, Gospin školj u Bokokotorskome zaljevu. Jedno je od najljepših svetišta na Sredozemlju. Otočić je poput bisera u školjci modrine oblikovan nasipavanjem oko postojeće hridi, potapanjem ostataka starih jedrenjaka i brodske armature. Izgradnja najprije male kapele na školju započela je 22. srpnja 1452. godine, nakon što su braća Martešić, ribari iz gradića Perasta, uz hrid pronašli čudotvornu Gospinu sliku, ikonu Bogorodice, pred čijim su likom uslišane molitve za ozdravljenje jednoga od ribara. Stvaranje otočića oko hridi Škrpjela (tal. scalpello, scarpello – dlijeto) i danas se evocira svečanošću fašinade kada – 22. srpnja – k otočiću polaze zelenilom urešene barke, nakrcane kamenjem što biva potopljeno u more kao znak brige i ljubavi prema svetištu Gospe od Škrpjela. Današnja crkva sagrađena je 1630. godine. Uslijedit će daljnji radovi, da bi u XVIII. stoljeću bili dograđeni prezbiterij, kupola i okrugla zvonik-kula. Ikonu Gospe od Škrpjela, koju nalazimo na glavnome oltaru, naslikao je Lovro Dobričević sredinom XV. stoljeća. Narudžbom Andrije Zmajevića – a u sjaju barokna umijeća – crkva je ukrašena brojnim slikama Tripa Kokolje, istaknutoga hrvatskoga baroknog slikara. Cjelina ovoga njegova remek-djela obuhvaća niz motiva, posebice kompozicije iz Marijina života s Uznesenjem, u središnjemu prostoru stropnih kreacija.
Nekoliko zaveslaja od Gospina školja, nalazi se otočić Sveti Juraj/Đorđe; još jedno mjesto vjere i duhovnosti u Boki, Zaljevu hrvatskih svetaca čije obzore osobito krase sveti Leopold Mandić, blažena Ozana Kotorska i blaženi Gracije iz Mula.
Jacinta Kunić-Mijović osebujan je lik „jake žene", odnosno „bokeljske Penelope". Svoju je postojanost u vjeri, ljubavi i nadi iskazala pobjedom nad vremenom... Dvadeset je i pet godina čekala muža pomorca da se vrati, često prignuta nad tkanjem goblena s Bogorodičinim likom. U vez je uplela i vlasi mladenačke kose, potom i sjedine, uz svilu, zlato i srebro. Djelo je dovršeno 1818. godine. Jacintin se muž nije vratio, ali je njeno čekanje u vjernosti nadvisilo okvire vremena, šireći prostore ljudskoga srca kroz doziv vječnosti.
Svetište u Boki na poseban način poziva na ekumenizam kršćansku braću...